Osim osnovnog zadatka nastavnog osoblja da podučava djecu različitim naučnim disciplinama, neizostavna je i uloga nastavnica_ka u odgoju djece, što podrazumijeva upoznavanje učenika_ca s normama i vrijednostima od društvenog značaja. Često se upoznavanje učenika_ca sa socijalizacijom, usvajanjem i potrebom za prakticiranjem društvenih normi i vrijednosti smatra obavezom skrbnika_ca djece – koji/e to znanje moraju prenijeti na djecu prije njihovog odlaska u školu. Upravo zbog te pretpostavke dolazi do propusta u odgoju djece, a produkt takve prakse, između ostalog, jeste nasilje.
Kada se govori o nasilju, općeprihvaćeni je stav da učenice_i nasilje trebaju prijaviti osoblju, koje slijedeći korake iz protokola o postupanju u slučajevima nasilja u školi reagira. Međutim, postoji bojazan da nastavno osoblje nasilje na osnovu seksualne orijentacije, rodnog identiteta i/ili spolnih karakteristika neće percipirati kao značajno, odnosno kao opasno za razvoj ličnosti i zanemarit će slučaj. Tim postupkom djeci se šalje poruka da nasilje na osnovu seksualne orijentacije/rodnog identiteta, posebno ako je verbalno, nije značajno i da se smatra sastavnim dijelom odrastanja. Često se ne uzima u obzir da verbalno nasilje na osnovu seksualne orijentacije, ili rodnog identiteta, predstavlja ogromni stres za mladu osobu, koja se u procesu odrastanja sučava s mnogim izazovima.
Osobe u periodu odrastanja nemaju razvijene vještine da se nose sa svakodnevnim stresom, i ako se tome još pridoda mogućnost odbacivanja od društva i osjećaj nepripadanja zajednici, te osobe razvijaju negativan stav o sebi, koji direktno utječe na mentalno zdravlje. Kontinuirana izloženost stresnim situacijama dovodi do depresije i anksioznosti s kojom se mlade osobe najčešće samostalno bore, ne rješavajući problem na adekvatan način. Uloga nastavnica_nastavnika jeste da spriječe ovakve situacije i pomognu mladima da prihvate sebe, ali je neophodno raditi i na senzibilizaciji cijelog okruženja (razreda). Senzibilizaciju treba vršiti uobičajenim razgovorom, zadacima i vježbicama koje su dio obrazovnog plana i programa. Nastavno osoblje trebalo bi vrlo pažljivo postupati u komunikaciji s roditeljima LGBTI učenica_učenika. Nastavnici_e ne bi trebali_e iznositi sumnje ili tvrdnje da je neko dijete LGBTI osoba njegovim roditeljima ili bilo kome drugom bez prethodnih konsultacija sa samom_samim učenicom_učenikom – to autovanje djeteta može biti veoma štetno po njega i dovesti do većih problema u okviru porodice.
Razrednice_i odjeljenja mogu u okviru časova razredne nastavne (odjeljenske zajednice) diskutovati o pitanjima različitosti, informirati mlade ljude o seksualnim orijentacijama i rodnim identitetima, važnosti prihvatanja lične seksualne orijentacije i rodnog identiteta, ali i seksualne orijentacije ljudi oko nas. Tako oni stvaraju zdravo okruženje koje podržava pravilan psihofizički razvoj svake osobe. Nastavnice_nastavnici mogu motivirati mlade da istražuju o LGBTI temama i da kreiraju panoe koji će mladim LGBTI osobama poslati poruku da ih njihov razred podržava.
Pitanja predstavljena u infografikama će vam pomoći da shvatite u kojem pravcu trebate, a u kojem ne trebate nastaviti razgovor i na koji način pružiti adekvatnu pomoć. Paralelno s osnaživanjem LGBTI osoba i provođenjem programa senzibilizacije učenica_učenika u razredu neophodno je raditi i na senzibilizaciji svih roditelja, posebno roditelja LGBTI djeteta.
