Skrnavljenje vjerskih objekata, postao je vrlo učestali vid izražavanja mržnje. Svjedoci smo da se u vrijeme vjerskih praznika, ili čak izbora, dešavaju ovakvi napadi, koji imaju vrlo jasnu poruku!
Baš kao i Aida, sve druge žene su pune očekivanja. Prva im je godina, ne znaju šta će biti, ali ulažu puno nade da će proizvodnja krenuti i da će svoje proizvode uskoro ponuditi svojim sugrađanima i sugrađankama
Tekst je nastao u okviru projekta “Zaštita marginaliziranih zajednica: poboljšanje primjene regulacije o zločinu iz mržnje u Bosni i Hercegovini“, a kojeg implementira Sarajevski otvoreni centar u saradnji sa Misijom OSCE u BiH, a finansijski podržava Stalna misija Kraljevine Nizozemske pri OSCE u Beču.
Ove tri djevojke su obrazovane, ostvarene i imaju karijere koje su počele da grade. Međutim, zar to pravo ne pripada svima nama? Njih tri su napravile iskorak i vrlo su svjesne toga. Nije to došlo tek tako.
Biti borac za ljudska prava i istinu u zemlji sa svježim ranama na kojima još uvijek ima krvi iz nedavno završenog rata u najmanju ruku je opasno. Nikola Kuridža, mladi aktivista Centra Kvart iz Prijedora, u to se uvjerio na najbrutalniji način.
„Prije dvije godine, imali smo u jednoj povratničkoj zajednici ubistvo sa predumišljajem. Ubijen je povratnik, Srbin. Na kraju, nadležni sud je utvrdio da se radilo o ubistvu iz čistog koristoljublja, ali su novinari prije toga dali sebi za pravo da to klasificiraju kao zločin zbog različite etničke, vjerske pripadnosti i onda smo ovdje imali sve moguće medije“, prisjeća se Enes.