Rodno osjetljivo zakonodavstvo

Uvod – zašto rodna ravnopravnost

Rodna ravnopravnost podrazumijeva ideju da ljudska prava ne mogu biti u potpunosti ostvarena bez garancije da žene i muškarci uživaju puna i jednaka prava, odgovornosti i šanse. Ovaj cilj je integralni dio međunarodne razvojne agende te je ugrađen u mnoge međunarodne sporazume, ustave država i njihovo zakonodavstvo.

Upravo ovaj tzv. gender mainstreaming postavljen je kao tehnički i institucionalni proces, kontekst-specifičan, strateški pristup ostvarivanju gore navedenog dugoročnog cilja javnih politika, kao suštinski za obezbjeđenje ljudskih prava i socijalne pravde za žene i muškarce. Ovaj proces treba da integrira komponente rodne ravnopravnosti u zakonodavstvo, državne javne i privatne organizacije, središnje i lokalne politike, usluge i sektorske programe.

Na duge staze, cilj je transformisati diskriminatorne društvene institucije i prakse koje su usađene, eksplicitno ili implicitno, u širok obim zakona, kulturoloških normi i praksi zajednice.

Ovaj tekst će ponuditi argumentaciju u korist uvođenja rodno osjetljivog zakonodavstva, oslanjajući se na publikaciju Making Laws Work for Women and Men: A Practical Guide to Gender-Sensitive Legislation (objavio OSCE/ODIHR, 2017) i nužnost inkorporiranja gender perspektive u različite razvojne oblasti i sukladne im društvene i ekonomske ciljeve. Istaknut će se osnovna mjesta iz Vodiča o tome šta je rodno osjetljiva legislativa, zašto je važna, od čega se sastoji i kako ju integrirati u rutinski parlamentarni rad.

Kako su parlamenti mjesto koje odražava društvo, tako je rodno osjetljiv parlament onaj koji odgovara potrebama i interesima i žena i muškaraca, na jednak način, kroz svoj sastav, strukture, metode i rad te koji doprinosi otklanjanju barijera za puno učešće žena u društvu, osnažuje i muškarce i žene u oblikovanju vlastitih života i donošenju odluka.

 

Međunarodni okvir – otkud obvezanost na gender mainstreaming

„Jednaka prava za muškarce i žene“ jeste osnovni princip koji je postavljen u Povelji Ujedinjenih nacija (1945), kao i u Univerzalnoj deklaraciji o ljudskim pravima (1948). I Konvencija o ukidanju svih oblika diskriminacije žena (CEDAW, 1979) obvezuje na uvođenje principa rodne ravnopravnosti u zakonodavstvo u oblastima poput zdravstva, obrazovanja, zapošljavanja, obitelji, braka, prevencije trgovine ženama i djecom, krivičnih zakona. Na Četvrtoj međunarodnoj konferenciji o ženama (Peking, 1995), u Platformi za akciju, ustanovljena je obveza gender mainstreaminga i države članice UN-a su se obvezale da osiguraju ženama jednak pristup i puno učešće u strukturama moći i donošenju odluka. Prema definiciji UN-ovog Ekonomskog i socijalnog vijeća, gender mainstreaming je postavljen kao „uključivanje rodne perspektive – proces ocjenjivanja implikacija koje na žene i muškarce ima bilo koji vid planirane akcije, uključujući zakonodavstvo, politike ili programe, u svim oblastima i na svim nivoima“. To je strategija koja uključuje brige i iskustva žena i muškaraca kao integralnu dimenziju kreiranja, implementacije, monitoringa i evaluacije politika i programa u svim političkim, ekonomskim i društvenim sferama, na način da žene i muškarci imaju jednaku korist od njih, tj. da se ne stvara nejednakost. Krajnji cilj je postizanje rodne ravnopravnosti.

Iako nacionalna zakonodavstva obično sadrže izričite odredbe koje zabranjuju diskriminaciju na osnovu roda, deklarativna priroda ovih odredbi se ne prevodi automatski u mehanizme koji trebaju osigurati jednake šanse za žene da učestvuju u svim vidovima društvenih, političkih i ekonomskih aktivnosti, na istom nivou kao muškarci. Stoga, uključivanje roda u zakonodavstvo igra značajnu ulogu u procesu promoviranja i dostizanja krajnjeg cilja rodne ravnopravnosti.

 

Rodno osjetljivo zakonodavstvo – pojam, principi, prednosti

Pojam i principi

Rodno osjetljivo zakonodavstvo (u daljem tekstu: ROZ) podrazumijeva integraciju rodne perspektive u sve komponente zakonodavnog procesa – kreiranje/usvajanje, implementaciju, monitoring i evaluaciju. Dakle, ono nije cilj po sebi, već sredstvo za postizanje jednakosti.

Implikacije rodne ravnopravnosti u kontekstu ROZ-a uključuju:

  • jednaka prava u distribuciji resursa i dobiti, kao i u pristupu uslugama;
  • jednako razmatranje interesa, potreba i prioriteta žena i muškaraca u oblikovanju zakona i politika;
  • osiguravanje jednakih šansi za žene i muškarce, imajući u vidu njihove različite potrebe i prioritete.

Uvođenje ROZ-a podrazumijeva sljedeće korake:

  1. Prvo, zahtijeva dubinsku analizu status quo-a iz rodne perspektive i specifičnih potreba i prioriteta žena i muškaraca u odnosu na zakon koji se donosi (rodno-zasnovana analiza).
  2. Drugo, zahtijeva procjenu uticaja ove analize na postojeći zakon.
  3. Treće, na osnovu nalaza dobijenih iz prethodna dva stadija, zahtijeva integraciju rodnih principa u sam zakon.
  4. Na kraju, održiv ROZ proces zahtijeva i razvoj sistema rodno-osjetljivih indikatora koji će nadzirati i procijeniti da li ovakvo zakonodavstvo proizvodi zadovoljavajuće efekte.

Vodič takođe, u nastojanju da što bolje objasni koncept rodno osjetljivog zakonodavstva, nudi opis onoga što ROZ nije: nije samo za/o ženama, već o odnosu muškaraca i žena, za dobrobit svih; ne radi se samo o rodnoj ravnoteži/paritetu; nije nužno ‘rodno neutralno’; nije ograničeno na promociju formalne jednakosti pred zakonom; ne radi se samo o jednakosti šansi, već i o jednakosti ishoda.

Prednosti

Treba imati na umu da je rodno osjetljivo zakonodavstvo jedan od pristupa institucionalizaciji promocije rodne ravnopravnosti i postizanju mnoštva socio-ekonomskih benefita. Neke od prednosti koje Vodič navodi su:

  • doprinos odgovornim i javnim politikama zasnovanim na dokazima (evidence-based)
  • poboljšanje transparentnosti i odgovornosti zakonodavne vlasti
  • unapređenje inkluzivnosti i kvaliteta pri donošenju odluka
  • monitoring postignuća ciljeva javnih politika
  • veći ekonomski rast

Prema Razvojnom izvještaju Svjetske banke o rodnoj ravnopravnosti i razvoju (2012), žene čine 40% radne snage, 43% svjetske poljoprivredne radne snage i više od polovine univerzitetskih studenata. Produktivnost će porasti ukoliko se njihovi talenti i vještine koriste efikasnije.

  • borba protiv diskriminacije
  • jačanje vladavine prava

Takođe, Vodič tretira i manjkavosti stanja u kojem ne postoji rodno osjetljivo zakonodavstvo. Tako, bez ROZ-a, prava, koristi, usluge i šanse propisane zakonima i politikama različito i nejednako utiču na muškarce i žene. Nepostojanje gender mainstreaminga u zakonodavnom procesu ne samo da ima negativne posljedice po žene, već i po društvo u cjelini. S obzirom da žene čine polovinu resursa i potencijala u svakom društvu, njihovi resursi i potencijali ostaju neiskorišteni ukoliko su ograničene nejednakošću i diskriminacijom. Još kada ne postoje pouzdani pokazatelji kako zakonodavstvo doprinosi takvim nejednakostima i diskriminaciji, postaje teže razumjeti načine na koje ih ublažiti.

Zato je uloga zakonodavnih tijela u konceptu rodno osjetljivog zakonodavstva u kreiranju prostora za dijalog i građenje zajedničkih agendi koje uključuju sve glasove, prioritete i interese u društvu. Ova tijela su pozicionirana da budu primjer vladinim agencijama i drugim organizacijama u mainstreamingu roda kroz zakonodavni proces.

Usvajanje gender senzitivnog pristupa omogućava zakonodavcu da postigne sljedeće ciljeve:

  • osigurati da su ljudska prava žena i muškaraca u potpunosti priznata i garantirana u postojećoj i novoj legislativi, kroz sveobuhvatnu rodnu analizu uticaja zakonodavstva, u cilju osnaživanja muškaraca i žena;
  • doprinijeti razvoju rodno odgovornog budžeta koji ispravno razmatra posebne potrebe i prioritete žena i muškaraca;
  • nadzirati rad državnih institucija i službenika_ca i osigurati da poštuju međunarodne i domaće obveze u pogledu rodne ravnopravnosti u svakodnevnom radu;
  • kreirati mreže međusektorske saradnje, razmjene znanja i građenja kapacita za zakonodavce da promoviraju principe rodne ravnopravnosti, i ublažavaju postojeće političke, društvene ili ekonomske nejednakosti između muškaraca i žena.

 

Pristupi institucionalizaciji rodno osjetljivog zakonodavstva

Da bi bilo efikasno, rodno osjetljivo zakonodavstvo se treba implementirati unutar institucionalnog okvira koji omogućuje redovan i sistematičan rodno-fokusiran nadzor predloženih i postojećih zakona.

Vodič ističe i principe za institucionaliziranje rodne ravnopravnosti u parlamentarnim aktivnostima, prema izvještaju – Rodno osjetljivi parlamenti (Inter-parlamentarna unija, 2011):

  • usvajanje strategija gender mainstreaminga, da bi se osiguralo da parlamenti u cjelosti razmatraju svoje politike i procedure iz rodne perspektive – faktori koji ukazuju na institucionalizaciju gender mainstreaminga uključuju: da li je izrađen nacrt/usvojen zakon koji garantira jednake šanse za žene i muškarce; da li je uspostavljanje mehanizama ili institucija za osiguranje rodne ravnopravnosti i prava žena propisano zakonom; kakva je uloga domaćih mehanizama za rodnu ravnopravnost unutar vlade, imaju li oni moć odlučivanja ili im je uloga primarno savjetodavna;
  • uspostavljanje sveobuhvatne infrastrukture rodne ravnopravnosti, kao što su parlamentarne komisije, klubovi odgovorni za rodnu ravnopravnost; i
  • jačanje veza sa zagovaračima rodne ravnopravnosti izvan parlamenta.

U narednom tekstu ćemo iskoristiti formu/mehanizam za samo-procjenu rodno osjetljivog zakonodavstva koja je ponuđena u Vodiču Making Laws Work for Women and Men: A Practical Guide to Gender-Sensitive Legislation da kroz primjer Zakona o sportu Kantona Sarajevo/Bosne i Hercegovine analiziramo nivo rodne osjetljivosti istog, u fazama zakonodavnog procesa: od nacrta, preko implementacije, monitoringa, do evaluacije.