Pojmovnik pedeset i osam fenomena LGBTTIQ kulture

Autor: Ivan Šunjić

Prikaz knjige: Jasmina Čaušević/Saša Gavrić (priredili, 2012): Pojmovnik LGBT kulture. Sarajevo: Sarajevski otvoreni centar/Fondacija Heinrich Boell.

Pisati o identitetima koji su unutar poretka heteronormativnog patrijarhalnog sustava brisani i sustavno činjeni nevidljivima znači prihvatiti veliku odgovornost i aktivistički se odvažno usuditi prikazati kulturu koja

se unutar dominirajućeg falo(go)centričnog diskursa različitim načinima (re)prezentiranja i djelovanjima borila (i još uvijek bori) za proboj u sferu vidljivosti. Još složenijim, a time i subverzivnijim, čini se o kulturi i identitetu Drugih pisati iz perspektive poslijeratne BiH koju karakterizira konstantna repatrijarhalizacija i retradicionalizacija i u kojoj se, u vrtlogu neriješenih političkih, socijalnih, pravnih i inih problema, temeljna ljudska prava (među kojima su svakako sloboda govora i pravo na vidljivost, prvenstveno onih Drugih) smatraju sekundarnim pitanjima. Stoga Pojmovnik LGBT kulture objavljen krajem 2012. godine u izdanju Sarajevskog otvorenog centra i Fondacije Heinrich Böll u bh. kulturnom kontekstu čini nezanemariv i izniman kulturi poduhvat.

Visoku kvalitetu Pojmovnika osiguravaju priređivački potpisi Jasmine Čaušević i Saše Gavrića, ali isto tako tek unutar korica zamjetna, ali nimalo manje važna imena dvadeset i tri autora_ice prvenstveno iz Bosne i Hercegovine, ali i Hrvatske i Srbije. Riječ je o suradnicima_ama od kojih su se neki_e pokazali kao dragocjeni dionici_e, kroz aktivizam ili teorijski rad, LGBTTIQ (lezbejke, gejevi, biseksualne, transeksualne, transrodne, interseksualne i queer osobe) kulturnog kruga: Arijana Aganović, Ena Bavčić, Emina Bošnjak, Jadranka Ćuzulan, Jakov Čaušević, Slobodanka Boba Dekić, Ivana Dračo, Masha Durkalić, Nina Đikić, Bojana Đokanović, Lejla Huremović, Bojan Krivokapić, Alma Midžić, Aida Spahić, Selma Spahić, Jelena Svirčić, Leila Šeper, Marijana Šuleić, Nermina Trbonja, Vladana Vasić, Amila Ždralović.

Odabrana ekipa napravila je pojmovnik s interpretacijama više od pedeset fenomena LGBTTIQ kulture pri čemu je važno pohvaliti čvrst i discipliniran metodološki pristup pri tumačenju tih fenomena. Već u uvodnom dijelu priređivač_ica najavljuju da kulturu shvaćaju semiotički, na tragu Clifforda Geertza, kao mrežu značenja ili isprepleteni sustav znakova podložan različitim tumačenjima što se pokazalo kao najpouzdaniji pristup jer se „kroz njega najbolje može ući u pojmovni svijet u kome LGBT osobe, događaji i artefakti egzistiraju, kako bismo, u krajnje proširenom smislu te riječi, razgovarali sa njima.“ Tako će dominantna karakteristika Pojmovnika LGBT kulture, kao i svakog ozbiljnijeg poduhvata ove vrste, biti interdisciplinarnost, a ključni pojmovi (indeks pojmova nalazi se na kraju knjige) vezani za identitet LGBTTIQ (sub)kulture objašnjeni su unutar fenomena abecedno navedenih u kazalu – od aktivizma, androginosti, braka, coming outa, filozofije, književnosti, glazbe, kulture, mitologije, religije, politike, pornografije, rodnih identiteta, seksualnih praksi itd.

Interpretacije prožete različitim perspektivama, njih dvadeset i tri ukupno, odlikuju se tekstovima koji su napisani jasno i pregledno uz stilsku i jezičnu ujednačenost. Pritom bih želio istaknuti u fusnotama metodološki dosljedno navedene izvore, što je samo po sebi znak. Naime, širok i šarolik spektar literature upućuje na posebnost pisanja o LGBTTIQ kulturi kao dinamičnoj kulturi što nalaže posezanje za različitim izvorima podataka – pismenih i usmenih, pouzdanih i manje pouzdanih. Napravimo li paralelu s izdanjem Usmene povijesti homoseksualnosti u Hrvatskoj (priredili Zvonimir Dobrović i Gordan Bosanac) iz 2007. godine, navedeno se može potkrijepiti zaključkom da specifičnost pisanja o LGBTTIQ kulturi proizlazi iz činjenice da je riječ o kulturi o kojoj se (namjerno) nije istraživalo, kulturi koja se odvijala i prije i koja se odvija poslije aktivističkih pokreta 20. st. kada se različitim vidovima kulture javnog otpora povećava vidljivost Drugih. Radi se o kulturi koja se povlačila u prostore undergrounda ne nalazeći mjesta u okvirima „normalnog“ jer rijetko koji mainstream, kako navodi priređivački tim, „bilo da je riječ o akademskom, političkom, umjetničkom, kulturnom ili aktivističkom, uvažava postojanje i omogućava značajniju vidljivost Različitosti.“ Istraživati kulturu LGBTTIQ identiteta znači zagrabiti dublje od onoga što nude materijalni kulturni artefakti, potrebno je osluškivati utišavane glasove i prodrijeti u predjele kako kolektivne tako i osobne memorije. Istraživati tekovine LGBTTIQ kulture u kontekstu bh. društva time je bilo još teže s obzirom na nužno usložnjavanje teorijskih pristupa, pa će Hus Oručević u svom predgovoru s pravom navesti neizbježnost prožimanja s postkolonijalnim teorijskim strujanjima. Tako će se, bilo da je riječ o kulturnim, umjetničkim, glazbenim, statističkim, pravnim, medicinskim podacima te informacijama iz povijesti ili recentnih zbivanja na aktivističkom polju, prožimati i sučeljavati globalna znanja i lokalne perspektive, naravno, s naglaskom na domaći kulturni prostor. Kao primjer navest ću izvrsno napisan tekst o mitologiji (koji potpisuje Jasmina Čaušević) gdje autorica pri (re)interpretaciji mitologije, svjesno unoseći feminističke i queer intervencije, paralelno s antičkom mitologijom (koju vezujemo za zapadnoeuropski kulturni krug) navodi i primjere iz slavenske mitologije (izuzetno bliske našem kulturnom kontekstu) kao i istočnjačke mitologije.

Ono što mi se također čini bitnim navesti je udžbenička vrijednost Pojmovnika LGBT kulture. Prelistavajući Pojmovnik čitatelj_ica naići će na vrlo stručna objašnjenja, primjerice Derridinog pojma dekonstrukcije ili pak feminističke teorije što može biti od velikog značaja studenticama i studentima, prije svega društveno-humanističkog usmjerenja, koji_e se tek počinju upoznavati s poststrukturalističkim teorijama i konceptima. Pritom će ih reference kompetentno upućivati na dodatnu literaturu među kojom će se naći imena, a to s posebnim zadovoljstvom imam potrebu istaknuti, teoretičara i teoretičarki i kulturnih aktivista i aktivistica koji su višestruko zadužili naš intelektualni, aktivistički i općekulturni kontekst, primjerice Nirman Moranjak-Bamburać. Zato bi se Pojmovnik LGBT kulture morao naći na policama svih naših sveučilišnih, nacionalnih, fakultetskih i gradskih knjižnica.

Svaki ostvaraj ove vrste nastoji težiti sveobuhvatnošću što je gotovo nemoguće u potpunosti postići prvim izdanjem, pa će priređivački tim samokritično naglasiti da određeni termini „poput sporta, ekologije ili pogledi nekih prirodnih nauka na pitanja vezana za LGBT teme ostala su neobrađena.“ Čitateljice i čitatelji time su pozvani sami sudjelovati u kreiranju budućih izdanja i tragati za terminima i fenomenima koji su u prvom izdanju hotimično ili nehotimično izostavljeni ili nedovoljno obrađeni (osobno bih možda dodao nekoliko meni dragih umjetnika i umjetnica koji svojim statusima zasigurno zaslužuju mjesto unutar korica).

Sve to upućuje na optimističan zaključak da Pojmovnik LGBT kulture kao „otvoreno djelo“ neće i ne smije ostati na samo jednom izdanju, što bi predstavljalo veliki kulturni propust. Posve sam siguran da ćemo uskoro dočekati i drugo prošireno izdanje, nadam se i u više od jednog toma.

Pojmovnik LGBT kulture kao takav, od dojmljive naslovnice Feđe Bobića, preko zanimljivih ilustracija i tekstova, zrači zavodljivošću, pitkošću i subverzivnošću. Ostaje mi ga toplo preporučiti svim vidljivim i nevidljivim članicama i članovima LGBTTIQ zajednice, onima unutar i izvan ormara, njihovim prijateljima i prijateljicama, obitelji i bližnjima. Naravno, preporučio bih ga i onima koji su manje friendly ili pak u određenoj mjeri homofobični jer će im čitanje ovog ostvarenja zasigurno pomoći u otklanjanju nataloženih predrasuda.