U subotu, 19.09.2015. godine održana su druga predavanja u okviru Modula 3 Feminističke škole Žarana Papić. Predavačica i voditeljica Modula 3 je Danijela Majstorović, profesorica na studijskom programu za engleski jezik i književnost Filološkog fakulteta u Banjoj Luci gdje predaje lingvističku grupu predmeta, analizu diskursa i kulturološke i medijske studije.

U okviru prve teme, predavačica je učesnice_ke upoznala sa intelektualnim tokovima kulturoloških studija, i to u kontekstu marksizma. Dat je uvod u osnove Marksovog poimanja društvene strukture, te uvid u vezu između ekonomske baze (odnosi proizvodnje i sredstva proizvodnje) i nadgradnje (kultura, umjetnost, politika). Oslanjajući se na osnovnu postavku marksizma o radu kao prioritetu ljudskih bića, analizirao se značaj marksističkih teorija za današnje uvjete života u kapitalizmu gdje je na snazi otuđenje radnika od proizvoda i koji, dinamičan i otporan, kooptira sve, pa i klasu, tako da danas ne govorimo o klasama i klasnim identitetima, već o stilovima života (lifestyles) na osnovu kojih pravimo i svoje identitete. Tako su učesnice_i došle_i do zaključka da su, u uvjetima kada se nacija izjednačava sa kapitalom i kada zajedno gospodare našim životima, radnički pokreti degradirani i ugašeni. Takođe, u općoj potebi komodifikacije života, kada svi želimo lijepe stvari koje nas čine sretnima, jasno je da sve može postati roba, pa tako i kulturne vrijednosti postaju sve više u funkciji zarade novca.

Učesnice_i su istaknule_i potrebu osviještavanja duboko eksploatatorskih odnosa koji vladaju u kapitalističkom društvu i kulturi, te prepoznale_i marksističku posvećenost socijalnoj promjeni u budućem feministički angažiranom djelovanju, čiji osnovni zadatak bi bio kombiniranje marskizma i feminizma kroz kulturološke studije.

Predavačica je istakla da neprisutnost žena u diskursima koji teže remećenju odnosa moći i ideja vladajuće klase, ne daje težinu priči i da priča gubi relevantnost. Tako je postavljen imperativ da žene, kao i ostale neravnopravne društvene grupe, konstantnim izlaganjem svega kritici i krizi, te uvođenjem roda kao varijable, moraju nametati diskurse rodne ravnopravnosti sa uvijek jasnim argumentima.

Predavačica je predstavila neomarksističku, Frankfurtsku školu i glavne misli njenih predstavnika: Benjamina i Adorna.

U okviru druge teme, predavačica je učesnice_ke upoznala sa strukturalizmom koji podrazumijeva označiteljske prakse koje počivaju na predvidljivim regularnostima, odnosno na društvenim činjenicama koje mi svakodnevno spoznajemo. Predstavljen je Williamsov stav da kultura određuje i biva određena društvenom ukupnošću odnosa, praksi i pojava. U tom kontekstu je postavljeno pitanje da li nam ekonomija sve diktira, ili je moguća jedna vrsta autonomije.

Nastavljajući sa neomarksističkom misli, objašnjeni su pojmovi poput subjekatske interpelacije, te ideoloških državnih aparata. Predstavljen je Althusser i njegovo poimanje ideologije kao imaginarne veze sa stvarnim uvjetima postojanja, koja nas interpelira (zaziva) i u različitim oblicima nam govori, a u kojoj se pronalazimo. Ako mislimo o kulturi i ideologiji, moramo se zapitati što se dogodilo u ekonomiji da je došlo do promjene u nadgradnji.

Učesnice_i su se osvrnule_i i na poimanje hegemonije i kontrahegemonije (Gramsci), te na dvije vrste borbe: borba za učvršćivanje pozicija i borba manevra koja je direktnija i otvorenija. Ukazano je na vještu kombinaciju sile i pristanka kao osnovnu odrednicu hegemonije. Govorilo se i o društvenim funkcijama organskog intelektualca/intelektualke.

Učesnice_i su se osvrnule_i na dostignuća modernizma i postmodernizma/poststrukturalizma, i na pitanje što smo dobili kroz modernost, kapitalističku privredu, stvaranje nacije-države. Posebno se razgovaralo o anti-esencijalizmu i kako je sve diskursivno konstruisano, a ne dato i nepromjenjivo, poput nacionalnih, rodnih i svih drugih identiteta.

Govorilo se i o lingvističkom obratu u kulturološkim studijama i o funkciji jezika, privilegiranog medija koji nije neutralan, već daje značenje svemu što radimo, a da bismo bolje razumjeli kulturu. Predstavljen je de Saussure i označiteljske jezičke prakse, te različiti tipovi odnosa između označitelja i označenog, kod znakova: ikona, indeks i simbol. Učesnice_i su pokušale_i locirati patrijarhat u diskursu koji govori kroz nas i iz kojeg se putem jezika mogu dešifrovati odnos moći. Predstavljen je i Barthes i odnos konotacije i denotacije, kao i mitovi koji, svojim specifičnim, metajezičkim i dehistoriciziranim govorom, daju svijetu oprirođenu sliku realnosti, kao što svijet mitu daje historijsku realnost.

Na osnovu svega predstavljenog, zaključeno je da naši kulturni repertoari: naše porijeklo, obrazovanje, interesi, sredina u kojoj rastemo i formiramo se, utiču i na naše interpretacije svijeta, i da sve trebamo posmatrati iz tog ugla.

U subotu, 03. oktobra predavanja Modula 4 počinju u 10h. TIjana Okić će govoriti o odnosu feminizma/feminizama i ljevice. Amila Ždralović će govoriti o feminizmu, poststrukturalizmu i kritičkoj teoriji, u kontekstu problema (političkog) subjekta.

Realizaciju Feminističke škole Žarana Papić finansijski podržava Švedska vlada putem Švedske agencije za međunarodni razvoj i saradnju (Sida).