U subotu, 17.10.2015. godine održana su predavanja u okviru Modula 3 (Kultura i ideologija) i Modula 4 (Feministička etička i politička teorija) Feminističke škole Žarana Papić, koje su vodili Tijana Okić, magistrica filozofije i asistentica na Filozofskom fakultetu u Sarajevu, i Nebojša Jovanović, doktor rodnih studija.

Tijana Okić je predavanje Feminističke kritike mjera štednje počela osvrtom na globalnu ekonomsku krizu koja je počela 2008. godine (ne umanjujući prethodne koje su ju generirale/do toga dovele), te još jednom pokazala da su žene i rodne manjine posebno ranjive kada govorimo o uticajima kapitala na pristup tržištu rada i odnos prema plaćenom radu. Ukazano je na činjenicu da je kapital rodno neutralan, dok kapitalizam nije, te je istaknuta razlika između kapitala kao društvenog odnosa, i kapitalizma kao sistema, odnosno institucionaliziranog društvenog odnosa.

Analizirajući rad Austerity Measures in Developing Countries: Public Expenditure Trends and the Risks to Children and Women (Isabel Ortiz i Matthew Cummins), sagledane su posljedice ekonomske krize i mjera štednje na društvenu reprodukciju, a posebno na ranjive kategorije kakve su žene i djeca. Učesnice_i su kritički preispitale_i umjetnu podjelu na sferu javnog i privatnog koja predstavlja važan element za provođenje mjera štednje. Zaključeno je da u takvoj postavci, žene (kao i sve potlačene grupe) snose troškove i trpe posljedice privatizacije javnih i komunalnih usluga. U tom kontekstu, istaknut je problem privatizacije javnih usluga čime se privatizira pitanje društvene reprodukcije, te iz društvenog prelazi u privatno/individualno pitanje, kao i problem prisiljavanja žena na povratak u sferu privatnog gdje obavljaju neplaćeni posao brige za djecu i starije i nemoćne članove obitelji, te se tako smanjuje njihova mogućnost participacije na tržištu rada ili ih se, paradoksalno, stavlja u poziciju u kojoj postaju dio nisko plaćene radne snage. U takvoj primitivnoj akumulaciji prelaska džavnog u privatno, te socijalizacije sredstava za proizvodnju, zaključeno je da bi trebali prihvatiti feminizam koji nas uči da sve to ima veze sa našim životima.

Posebno je analiziran ekonomski kontekst Bosne i Hercegovine, odnosno situacija gdje bh. ekonomija ne vrijedi ništa – nema proizvodnje niti izvoza, a javni dug prelazi 50% BDP-a, vrijednost domaće valute nije stvarna i ne odražava stanje ekonomije, te je zaključeno da je BiH posebno pogođena feminizacijom siromaštva, te mjerama štednje koje donose i regresivne rodne politike. Sagledavajući rodne odnose u bh. društvu, kritizirane su ideološke i diskurzivne prakse koje rod svode na prosto pitanje politike identiteta, čime se rod, kao moćno analitičko oruđe, depolitizira, što uzrokuje nepreispitivanje rodnog aspekta kritike političke ekonomije. U javnom i medijskom prostoru u kojem nema analize pojma i prakse mjera štednje, nema ni adekvatnih ocjena da je ono što nam se danas prodaje kao feminizam, zapravo, ideologija Međunarodnog monetarnog fonda i Svjetske banke. Kritizirana je situacija u kojoj smo se našli kao društvo, gdje nas upravo MMF sprečava da ulažemo jer znaju da ne možemo vratiti silne posudbe/kredite.

Na kraju, ukazano je da svekolike nejednakosti moramo konstantno problematizirati, ne samo kao posljedice, već, što je i važnije, njihove uzroke, odnosno sistem koji ih generira – kapitalizam, te je zaključeno da, u protivnom, ne možemo govoriti o feminizmu i dostojnom životu za sve.

Nebojša Jovanović je predavanje Osnovne konceptualizacije ideologije počeo pokušajem definiranja ideologije, osvrćući se na uvodno poglavlje “What is ideology?“ djela Terryja Eagletona Ideology: An Introduction. Istaknuto je da je marksistička teorija izvukla najviše od ideologije, te pojam (re)definirala. Retrospekcijom na period do Hladnog rata, pretpostavljajući da je završetkom Hladnog rata došlo do gašenja ideologija, analizom mnogobrojnih definicija ideologije(a), zaključeno je da je taj pojam i fenomen itekako aktualan i važan za moment u kojem živimo.

Tako su predstavljene definicije trenutno u upotrebi, koje navodi Terry Eagleton, a koje nisu sve u skladu jedna s drugom, ali se ni ne isključuju međusobno:

1. proces proizvodnje značenja, znakova i vrijednosti u društvenom životu;
2. korpus ideja karakterističnih za određenu društvenu grupu ili klasu;
3. ideje koje pomažu legitimiranju dominantne političke moću;
4. lažne ideje koje pomažu legitimiranju dominantne političke moći;
5. sistematski iskrivljena/izobličena komunikacija;
6. ono što nudi poziciju za subjekta;
7. oblici misli motivirani društvenim interesima;
8. identitarno mišljenje;
9. društveno neophodna iluzija;
10. veza diskursa i moći;
11. medij u kojem svjesni društveni akteri osmišljavaju svoj svijet;
12. set vjerovanja usmjerenih na akciju;
13. konfuzija lingvističke i fenomentalne stvarnosti;
14. semiotičko zatvaranje;
15. neophpdni medij u kojem pojedinci proživljavaju svoje odnose sa društvenom strukturom;
16. proces kojim se društveni život pretvara u prirodnu realnost.

Predavač je, iscenirajući svakodnevne situacije komunikacije, propitao ove definicije u kontekstu prenosa i razmjene poruka među subjektima.

Ovim uvodnim predavanjem zaključeno je i da nam ideologija omogućuje da lažemo istinom, kao i da koristimo laž/fikciju da bismo ukazali_e na istinu.

U subotu, 24. oktobra predavanja počinju u 12h. U okviru Modula 4, Amila Ždralović će govoriti o feminističkim kritikama Habermasove etike. U okviru Modula 3, Nebojša Jovanović će govoriti o magistralnim marksističkim meandrima.

 

Realizaciju Feminističke škole Žarana Papić finansijski podržava Švedska vlada putem Švedske agencije za međunarodni razvoj i saradnju (Sida).