U subotu, 10.10.2015. godine održana su predavanja u okviru Modula 4 Feminističke škole Žarana Papić – Feministička etička i politička teorija. Predavačice i voditeljice Modula 4 su Tijana Okić, magistrica filozofije i asistentica na Filozofskom fakultetu u Sarajevu, i Amila Ždralović, magistrica socioloških nauka i viša asistentica na Pravnom fakultetu Univerziteta u Sarajevu.

Amila Ždralović je predavanje Feministička kritika (neo)liberalnih teorija pravde počela predstavljanjem knjige „Grad ženâ“ autorice Christine de Pizan (1364-1430) u kojoj ona, propitujući negativan stav filozofije prema ženama, opisuje stanje ekstaze u kojem su joj se pojavile tri gospođe/sestre vrline predstavljaući se kao razumnost, ispravnost i pravda: razumnost je vrlina koja predlaže, ispravnost izvršava, a pravednost dovršava/završava. U kontekstu kritiziranja postojanja muške mjere za sve, ustanovljeno je da ta mjera nikada nije pravedna i sagledano je kako se žene kroz povijest konstantno prilagođavaju patrijarhalnoj strukturi.

Sagledavajući teorijska razmatranja pravde, pravednosti i pravičnosti, koja od najranijih vremena opterećuju razmišljanja o državi, društvu i moralu, predavačica je identificirala nekoliko pristupa pravdi. Prvi je socijalno-politički diskurs koji počiva na društvenom ugovoru i koji, kroz analizu temeljnih principa uređenja društva, treba da odgovori na pitanje ko je više marginaliziran, pri čemu nije teško uvidjeti da žene u startu odlikuje neravnoteža u pristupima moći. Tim slijedom, identificirane su osnovne predispozicije (neo)liberalnog socijalno-političkog diskursa pravde/pravednosti. Ovaj pristup pravdi feministička kritika pokušava preusmjeriti u ravnopravniju verziju, prema kojoj se princip raspodjele treba ustanoviti na drugačiji način. Prezentiran je i pristup koji na pravdu gleda kao na vrlinu koja je uvijek nešto dobro i oslikava pravila ponašanja koja važe u društvu, kao i pristup koji pravdu definira kao umnu/racionalnu vještinu.

Takođe su dati osnovni postulati komunitarizma i liberalizma kao ideologija koje insistiraju na različitim konceptima uređenja društva: individualizam naspram zajednice, te je, u tom okviru, diskutirano o sistemu koji bi najbolje zadovoljio sve zahtjeve pravde i pravednosti.

Tijana Okić je predavanje Feministička kritika političke ekonomije počela konstatacijom da od uvjeta (materijalne) proizvodnje u društvu ovisi produkcija, reprodukcija i potrošnja nekog društva. Predavačica se osvrnula na marksističku analizu duštvenih odnosa koja pretpostavlja upravo kritiku načina proizvodnje. Međutim, istaknuto je da Marxova analiza, baveći se pitanjem reprodukcije kapitala kao društvenog odnosa, ne analizira specifičnot položaja žene, posebno u kapitalizmu, te joj se često prigovara da je rodno neutralna.

U tom smislu, učesnice_i su se osvrnule_i na djelovanje feministica 1960-ih i 1970-ih godina koje je bilo usmjereno na analizu i kritiku uvjeta rodne podjele rada, i na feminističke teorije koje ukazuju da se pitanje reprodukcije kapitala kao društvenog odnosa mora misliti i kroz pitanje produkcije i reprodukcije radne snage za koju snose troškove i žene proizvodeći dobra za tržište i tako nadomještavajući zaradu muževa, a ističući da se ta radna snaga sve više privatizirala u nuklearnu obitelj.

Polazeći od toga da je ekonomska sfera života ključna za promišljanje društvenih i političkih odnosa uopće, u ovom predavanju su se učesnice_i bavile_i problemom društvene podjele rada, sa posebnim osvrtom na pitanja reprodukcije, eksploatacije i nejednakosti koje su inherentne kapitalističkom sistemu, a na specifičan način se odnose na žene. Budući da je društvena podjela rada unutar kapitalizma rezultirala specifičnim položajem žene u odnosu na plaćeni rad, predavanje je postavljeno u okvir: društveni rad – kućni rad. U tom kontekstu, analizirani su načini na koje je globalizacija specifično pogodila žene, posebno zbog sve većeg preljeva žena u nisko plaćene poslove.

Centralni pojam kojim su se učenice_i bavile_i je neplaćeni ili kućni rad koji omogućava da se razumiju feministički prigovori Marxovoj teoriji, ali i da se proširi analiza načina i odnosa proizvodnje. Uveden je pojam feminizacije siromaštva do čega dolazi jer kapital valorizira ženski rad ispod stvarne cijene. Time je barem jedan dio feministica pokušao ukazati na ispraznost pravnog diskursa kada govorimo o politizaciji sfere privatnog i uopće politizaciji i socijalizaciji reproduktivnog rada. Postavljeno je i pitanje: šta znači naturalizacija kulturnih obrazaca, ili kako se politička razlika uvodi kao prirodna razlika.

Predavanje je zaključeno insistiranjem na potrebama stalne borbe, i to one političke, jer bez stvarne politizacije ne možemo očekivati da će se žene srednje klase pobuniti, i zahtijevati svoja prava.

U subotu, 17. oktobra predavanja počinju u 12h. U okviru Modula 4, Tijana Okić će govoriti o feminističkim kritikama mjera štednje i o greškama u mainstream feminizmu, te o odnosu feminizma i državne politike. U okviru Modula 3, Nebojša Jovanović će govoriti o osnovnim konceptualizacijama ideologije.

 

Realizaciju Feminističke škole Žarana Papić finansijski podržava Švedska vlada putem Švedske agencije za međunarodni razvoj i saradnju (Sida).