Piše Nera Mešinović

Od 15-17. marta 2017. godine održana je škola za studente i studentice novinarstva i komunikologije i mlade novinare-ke na temu: Odgovorno novinarstvo: LGBTI osobe i mediji. Škola se sastojala od cjelodnevnih radionica koje su pokrivale različite teme o modelu novinarskog izvještavanja o LGBTI osobama.

Prvog dana, nakon što je Lejla Huremović, kao organizatorica i predavačica, sa nekoliko uvodnih riječi uputila učesnike_ce u rad Sarajevskog otvorenog centra skupa sa eksplikacijom zašto je novinarstvo bitno za rad na pitanjima LGBTI zajednice, škola je otvorena uvodnim predavanjem profesorice bosanskog, hrvatskog i srpskog jezika Sandre Zlotrg. Tema izlaganja bila je Jezik u medijima i dominantni obrasci predstavljanja LGBTI osoba u bh. medijima. Sandra je kombinirala lingvističku analizu termina koji se najčešće koriste u javnom diskursu za LGBTI osobe i uvela pitanje politički korektnog govora kao nečega što je nužno za uspješno kreiranje pozitivne slike o LGBTI osobama. Najveći fokus stavila je na pojedinačnom objašnjavanju termina koji konotiraju negativnu karakterizaciju LGBTI osoba. Također, da priča ne bi išla u prazno, Sandra je ponudila nekoliko primjera već postojećih novinskih članaka koji reproduciraju stigmu, i uputila polaznice_ke škole u to koliko je upotreba ispravne terminologije bitna u izvještavanju o LGBTI osobama.

Drugo predavanje održala je dugogodišnja novinarka i urednica Urban magazina, Kristina Ljevak. Tema njene prezentacije bila je Rad u mainstream medijima: važnost izvještavanja, uredničke politike. Kristina je pokušala da dugogodišnje iskustvo rada u novinarstvu svede na nekoliko najbitnijih stavki, a najveći dio njene diskusije se vrtio oko toga koliko uredničke politike utječu na (ne)izvještavanje o LGBTI temama. S jedne strane, kako kaže, jasno je da urednik_ica posljednja instanca biranja tema i provjeravanja tekstova i samim tim nosi veliku količinu odgovornosti za propagiranje odgovornog izvještavanja o LGBTI osobama. S druge strane, insistirala je na ličnoj inicijativi polaznica i polaznika škole, i objasnila kako je to put do kreiranja osvještenijih i odgovornijih uredničkih politika.

Nastavak je uslijedio predavanjem Slobodanke Bobe Dekić koja je govorila na temu Terminologija, stereotipi i predrasude. Mnogim učesnicama_ima je ovaj dio radionice bio najzanimljiviji jer se Boba pozabavila objašnjavanjem uvriježene terminologije u odnosu na spol i rod. Ukratko je, fotografski, predstavila historiju LGBTI borbe i zašto je važna. Najveći dio predavanja se zasnivao na objašnjavanju terminologije vezane za pitanja transrodnosti i interspolnosti, kao i na dekonstrukciji postojeće terminologije spola i roda, i usvajanju neke poželjnije sa još većim razumijevanjem prema iskustvima LGBTI života. Predavanje je uveliko bilo dijaloškog karaktera.

Drugog dana radionice polaznice_i su imali_e priliku da čuju i Borku Rudić, predstavnicu udruženja BH novinari, a tema predavanja bila je Odgovornost medija za kreiranje javnog diskursa o LGBTI osobama. Govor mržnje: štampani, online i elektronski mediji i regulacijska tijela. Borka je u izlaganju najviše govorila o odgovornosti novinara da prate Kodeks za štampu i on-line medije u BiH. Navela je nekoliko primjera koji upravo krše pretpostavljeni kodeks sa posebnim fokusom na govor mržnje koji je sveprisutan u on-line medijskom prostoru u BiH. Ukazala je na odgovornost koju treba da preuzme urednik_ica spominjanih on-line medija za promoviranje govora mržnje. Sloboda govora koja ne podrazumijeva odgovorno izvještavanje i novinarsku objektivnost, tj. ona koja reproducira govor mržnje i potiče na huškanje je izuzetno toksična i potpuno nepoželjna u novinarskom pozivu.

Sljedeća predavačica bila je Masha Durkalić, jedna od urednica portala lgbti.ba. Tema njenog izlaganja bila je Zašto je bitno pisati o LGBTI temama. Istraživanje koje je provela nekoliko godina ranije, o načinu na koji mediji izvještavaju o LGBTI osobama, pokazalo je da je većina članaka promovira stigmatizirajuću sliku o LGBTI ljudima i propagira otvoreno neodobravanje javnog mijenja. S obzirom na takvu atmosferu, poentirala je kako je izuzetno neophodno pisati o LGBTI temama na odgovoran način. Osim toga, istakla je kako je bitno pisanju o LGBTI osobama pristupiti tematski i prikazivati različita polja djelovanja i interesovanja sa sviješću da je LGBTI osobama pripadnost zajednici tek jedan od identiteta.

Završno predavanje drugog dana održala je Ana Brakus, dugogodišnja aktivistkinja i novinarka iz Hrvatske, na temu Kako izvještavati o paradi ponosa, istospolnom partnerstvu i trans* osobama. S obzirom da se vrlo često postavlja pitanje o problematičnosti povorki ponosa i potencira njihova festivalska dimenzija, Ana je veći dio predavanja usmjerila da objasni zašto se uopće povorke održavaju i kako je sve to krenulo u Hrvatskoj. Potom je dala primjere izvještavanja o paradama ponosa, kako izgleda izvještavanje koje promovira stigmu, objektivno izvještavanje, a zatim objasnila da u kontekstu nasilja pozitivno izvještavanje o paradama ponosa može biti samo ono koje osudi to isto nasilje. Eksplicitna poruka koju je podvukla je nužnost da se dokine senzacionalistički način izvještavanja o LGBTI osobama ili događajima, za šta je navela primjere iz hrvatskih medija.

Nakon toga, polaznice_i su imale_i priliku da kroz Živu biblioteku razgovaraju sa LGBTI osobama, i još podrobnije da se upoznaju sa izazovima i preprekama sa kojima se suočavaju u svakodnevnom životu. Većina polaznica_ka su u evaluaciji navele_i taj dio kao najzanimljivije iskustvo jer prije toga nisu poznavale_i ni jednu LGBTI osobu.

Zadnji dan škole je bilo vrijeme da se svo naučeno počne formirati u ideje za tekstove, pa zatim i u draftove tih tekstova koji će biti objavljeni na portalu lgbti.ba. Za taj dio radionice odgovorna je Lejla Huremović, koja je u dala smjernice za pisanje tekstova, te je pomogla polaznicama_ima da pronađu teme koje su im bliske. Osim toga, prenijela je dio iskustva rada na lgbti.ba portalu.