Autorica: Edina Sprečaković

Zamislite situaciju da vas ispod prozora dočeka natpis Srbe na vrbe ili Ubij pedere? Da li bi vam zasmetalo ako vi sami niste ti drugi kojima su ovi natpisi upućeni? Da li se možete postaviti u kožu osobe koja svakodnevno proživljava strah i nesigurnost jer neko sebi daje za pravo da ugrožava život drugih jer mu, eto, nešto smeta? Mržnja, i nasilje koje je povezano s njom su toliko duboko ukorijenjeni u našu kulturu i svakodnevnicu da su jednostavno postali nešto uobičajeno do te mjere da bh. društvo generalno ima indiferentan stav prema ispoljavanju mržnje sve dok ne dođe do eskalacije i dok suočavanje sa nastalom situacijom ne postane neizbježno – kada mržnja preraste u incident ili zločin. Incident i zločin iz mržnje su motivisani netrpeljivošću i/ili predrasudama prema drugačijem u društvu, odnosno prema stvarnim ili/i pretpostavljenim ličnim svojstvima mete/a.

Nedostatak regulacije ne podrazumijeva i nepostojanje ovog, uvijek gorućeg, problema u svakoj sredini. Historija daje mnogobrojne primjere zločina koji su počinjeni iz mržnje u svim dijelovima svijeta – od stradanja Jevreja, Slavena i Roma u Drugom svjetskom ratu, preko  genocida u Ruandi, do dešavanja tokom posljednjeg rata na prostoru BiH. Institut zločina iz mržnje postoji u većini evropskih država, u susjednoj Hrvatskoj i Srbiji, kao i u Republici Srpskoj i Brčko Distriktu od 2010. godine. Federaciju BiH tek očekuje usvajanje izmjena, nakon neuspjelog pokušaja uvođenja amandmana na Krivični zakon FBiH u septembru 2013. godine i obaranja prijedloga zakona u Domu naroda, čime je ovaj dio BiH jedini u regiji u kojem je izostala regulacija ovog pitanja. Iako pravni sistem BiH odnedavno reguliše zločine iz mržnje, koja su, nažalost, postali dio bh. svakodnevnice, najčešće izostaje adekvatno pravno kažnjavanje počinitelja ovih djela.

Federacija BiH nije spremna da zaštiti građane/ke

“Predložene izmjene i dopune Krivičnog zakona FBiH u 2013. godini, nažalost, nisu usvojene iz političkih razloga. Federacija BiH tako je samo dokazala svoju nespremnost da od 2010. do danas na prvo mjesto stavi zaštitu svojih građana i građanki. Početkom 2014. na 26. redovnoj sjednici Predstavničkog doma Parlamenta FBiH usvojen je nacrt Zakona o izmjenama i dopunama Krivičnog zakona FBiH,  na koji je svoje amandmane iznio i Klub parlamentarki Predstavničkog doma, s kojim je Koalicija za borbu protiv govora mržnje i zločina iz mržnje sarađivala na izradi amandmana koji se tiču zločina iz mržnje i govora mržnje. Ministarstvo pravde FBiH prihvatilo je amandmane Kluba parlamentarki i čeka se da nacrt prođe proceduru u Domu naroda Parlamenta FBiH nakon čega će biti otvorena javna rasprava koja će trajati 60 dana”, izjavila je Vladana Vasić ispred Koalicije za borbu protiv govora mržnje i zločina iz mržnje.

Kako bi krivično djelo bilo okvalificirano kao krivično djelo počinjeno iz mržnje, moraju biti ispunjena dva uslova: djelo mora biti propisano kao krivično djelo u krivičnom zakonu i to krivično djelo mora biti motivirano predrasudom.

Motivirano predrasudom znači da je počinilac izabrao žrtvu krivičnog djela na osnovu stvarne ili pretpostavljene zaštićene karakteristike. Zaštićena karakteristika temeljna je karakteristika koja je zajednička za određenu grupu, kao što su: rasa, religija, invaliditet, zdravstveno stanje, nacionalna pripadnost, jezik, seksualna orijentacija, itd. Krivično djelo počinjeno iz mržnje nije uvjetovano time da počinilac osjeća mržnju. Ono zahtijeva samo da je krivično djelo motivirano predrasudom.

Širok spektar krivičnih djela

Prva asocijacija koju izaziva naziv “zločin iz mržnje” svakako je fizičko nasilje, pa čak i ubistvo, međutim on obuhvata širok spektar različitih krivičnih djela, kao što su: oštećivanja tuđe imovine, pljačka, krađa, ucjena, zastrašivanje, ugrožavanje sigurnosti, prijetnje, pisanje prijetećih grafita, uznemiravanje, seksualno napastvovanje, nanošenje tjelesnih povreda, ubistvo i mnoga druga krivična djela koja su zabranjena krivičnim zakonima BiH, njenih entiteta i Brčko Distrikta. Prilikom razlikovanja zločina počinjenog iz mržnje od drugih krivičnih djela, bitno je imati u vidu motiviranost počinitelja pri počinjenju i da se upravo zbog toga ova krivična djela trebaju strožije kazniti.

Evropski sud za ljudska prava ističe da je motiviranost predrasudama zapravo u pozadini zločina iz mržnje jer počinitelji koji zlostavljaju osobe zbog onoga što one jesu, ili čime se smatraju, prenose vrlo ponižavajuću poruku: ponajprije da žrtva nije pojedinac_ka s vlastitom osobnošću, sposobnostima i iskustvima, nego bezličan_na član_ica jedne karakteristične skupine. Počinitelj tako implicira da se prava te skupine mogu – ili čak trebaju – ignorisati, što krši osnovna EU načela o demokratiji i jednakosti. Zanemarivanje motiviranosti predrasudama nekog zločina kršenje je člana 14. Evropske konvencije o ljudskim pravima (ECHR).

Ovakva djela šalju snažnu poruku netrpeljivosti prema žrtvi i grupi kojoj ona pripada, koja može izazvati osjećaj nesigurnosti i nepovjerenje unutar ugrožene zajednice, te zahtijevaju posebnu pažnju, jer mogu eskalirati i dovesti do većeg sukoba.

Prema monitoringu Zločina počinjenih iz mržnje, koji je sprovodila Misija OSCE-a u BiH, krivična djela počinjena iz mržnje u BiH najčešće su usmjerena protiv povratničkih zajednica (koje su često izolirane i osjetljive), vjerskih i sakralnih objekata, kao što su: crkve, džamije i groblja, kao i privatne imovine povratnika_ca ili članova manjinskih zajednica, pripadnika_ca seksualnih manjina i Roma_kinja. Krivična djela počinjena iz mržnje protiv ovih zajednica šalju snažnu poruku netrpeljivosti i izazivaju veliki strah i napetost njenih pripadnika_ca.

Na adresu kancelarije Sekretarijata Međureligijskog vijeća u BiH u periodu od novembra 2012. do oktobra 2013. godine pristigle su 34 prijave o napadima na vjerske objekte, vjerske službenike i vjernike koji su u neposrednoj vezi sa vjerskim objektima. U samo devet slučajeva su identifikovane odgovorne osobe. Ovaj broj prijavljenih napada vjerovatno ne predstavlja ukupan broj napada na vjerske objekte u BiH. Od ukupnog broja od 34 napada, u ovom periodu 17 napada se dogodilo na teritoriji Federacije BiH, a 17 napada na teritoriji Republike Srpske.

Sedamdesettrogodišnji povratnik N.D. fizički je napadnut kada je krenuo na Bajram-namaz u Zvorniku. U ulici koja vodi prema džamiji trojica mladića su presreli vjernike koji su se kretali prema džamiji Begsuja da obave sabah i Bajram-namaz. Prvo su to bili verbalni napadi, psovke i vrijeđanje, a zatim i fizički napad na N.D. kojem su u bolnici u Zvorniku konstatovane lakše tjelesne povrede, nakon čega je pušten kući.

Pored toga što je ovo očigledan primjer zločina iz mržnje, važno je napomenuti i da se BiH Aneksom 7 Daytonskog mirovnog ugovora obavezala da da će osigurati izbjeglicama i prognanicima siguran povratak, bez rizika od uznemiravanja, zastrašivanja, proganjanja ili diskriminacije, naročito zbog njihovog etničkog porijekla, vjeroispovijesti ili političkoga uvjerenja.

Godina 2014. počela je sa zločinom iz mržnje

Prema izvještaju Homofobni i transfobni incidenti i zločini iz mržnje u Bosni i Hercegovini u periodu od marta do novembra 2013. godine, koji je proizvod rada Sarajevskog otvorenog centra na praćenju i dokumentaciji slučajeva zločina iz mržnje, u periodu od 1.3. do 31.10. 2013. godine, dokumentovano je  18 slučajeva zločina iz mržnje, pet slučajeva diskriminacije i preko 20 slučajeva govora mržnje motivisanih seksualnom orijentacijom i/ili rodnim identitetom. Ova godina je počela sa još jednim zločinom iz mržnje motivisanim seksualnom orijentacijom i/ili rodnim identitetom. Sarajevo je po drugi put ugostilo Međunarodni festival queer filma Merlinka u periodu od 31. januara do 2. februara 2014. godine u Art kinu Kriterion. U okviru festivalskog programa bilo je predviđeno prikazivanje 30 dugometražnih i kratkometražnih filmova. Drugog dana Festivala je u 15 h organizovana diskusija na temu “Transeksualnost u tranziciji” sa gostima i gošćama iz Hrvatske i Srbije, koja je nasilno prekinuta odmah nakon uvodnih riječi. Četrnaest maskiranih napadača nasrnulo je na učesnike_ce i goste_šće u kino sali, te su dvije osobe povrijeđene. Sve projekcije za taj dan, kao i nastavak diskusije su otkazani zbog sigurnosti osoba koje bi bile prisutne. Iako su festival i sve aktivnosti bile uredno najavljene policiji i prijavljene su im direktne prijetnje koje su došle putem interneta, te pozivi da se napadnu učesnici_ce festivala u 15 h, izostala je zaštita koja je bila unaprijed dogovorena. Policija se pojavila tek na uviđaju nakon napada. Slučaj još nije razriješen i privedena su dva napadača zahvaljujući snimcima sa nadzornih kamera.

Institucije se nisu potrudile da reaguju na odgovarajući način ni 2008. godine kada se desio napad na 1. Queer Sarajevo Festival, niti je još uvijek donesena presuda. Nekoliko desetina huligana i vehabija okupilo se 24. septembra 2008. na Obali Maka Dizdara, ispred zgrade Akademije likovnih umjetnosti, gdje su se umiješali među posjetitelje, koje su vrijeđali, ali i pljuvali, što je potom, kulminiralo u fizičko nasilje – tek nekoliko metara izvan zone policajaca. Te večeri, iako su manifestaciju osiguravale policijske snage i zaštitari, povrijeđeno je najmanje osam osoba.

Mržnja prema Romima_kinjama

Institucija ombudsmena za ljudska prava Bosne i Hercegovine je u decembru 2013. godine predstavila Specijalni izvještaj o položaju Roma u Bosni i Hercegovini, u kojem nažalost, nema informacija o govoru mržnje i zločinu iz mržnje usmjerenim prema ovoj nacionalnoj manjini. Romi_kinje su najbrojnija od 17 nacionalnih manjina u BiH, te prema podacima koje je Institucija prikupila prilikom izrade izvještaja, trenutno u BiH živi oko 50.000 Roma_kinja, mada to još uvijek nije precizna informacija, te bi konačna brojka mogla biti znatno veća. Ako uzmemo u obzir da u Federaciji BiH živi 35.000 Roma_kinja, govorimo o 35.000 potencijalnih slučajeva zločina iz mržnje koji neće biti adekvatno procesuirani zbog nepostojanja instituta zločina iz mržnje u Krivičnom zakonu FBiH. Nekoliko dana prije predstavljanja ovog izvještaja bili smo svjedoci_kinje mržnje usmjerene prema Romima_kinjama. U brčanskom naselju Suljagića Sokak, u decembru 2013. godine  neidentifikovana grupa huligana je brutalno pretukla Mehmeda Mujića, predsjednika Udruženja Evropski put Roma, saradnika za romska pitanja u Vladi TK, vijećnika u Općinskom vijeću Tuzla i člana Vijeća nacionalnih manjina pri Federalnom parlamentu BiH. Napad se dogodio bez ikakvog povoda i naznake, a Mujić je brutalno pretučen i nanesene su mu teške povrede. U toku napada je bio prisutan i njegov devetogodišnji sin u autu kojem je pričinjena veća materijalna šteta. S obzirom da se napad desio na teritoriji Brčko Distrikta, možemo se nadati da će institucije prepoznati o kojem se krivičnom djelu radi i da će kazniti osobe odgovorne za napad.

Država je dužna poslati jasnu poruku da se mržnja prema drugome i drugačijem neće tolerisati. OSCE upozorava da se, ukoliko zajednica ne prizna ove zločine i ako relevantne institucije ne riješe ovaj problem, stopa incidenata i zločina počinjenih iz mržnje može povećati, s obzirom na to da nekažnjavanjem počinioci mogu zaključiti da su njihove radnje opravdane. Kada se desi zločin iz mržnje, od najvećeg je značaja da javni dužnosnici i cijela društvena zajednica osude ove činove, posebno ako su se desili unutar njihovih zajednica. Počinioci ne smiju  misliti da će društvena zajednica stati u njihovu zaštitu.  Potrebna je veća politička volja onih koji donose odluke da bi se suprotstavilo nasilju i predrasudama zaosnovanim na različitim osnovama. Za svaku je osudu da zločin iz mržnje prolazi nekažnjeno u FBiH (jer ne postoji ni zakonska norma koja bi to sankcionisala, što ne sugeriše i nepostojanje samog zločina). Političke nesuglasice ne mogu i ne smiju biti razlog za opstruiranje zaštite osnovnih ljudskih prava. Nepostojanjem odredbe o zločinu iz mržnje vlasti šalju poruku da su mržnja, a time i zločin iz mržnje prihvatljivi, što je nedopustivo u jednom demokratskom društvu kakvo BiH nastoji postati.

*Tekst nastao u saradnji sa Civil Rights Defenders