Zlatiborka Popov-Momčinović
Ženski pokret u Bosni i Hercegovini: artikulacija jedne kontrakulture
Sarajevski otvoreni centar, Fondacija CURE i Centar za empirijska istraživanja religije u BiH, Sarajevo,
2013., 254 str.
ISBN 978-9958-536-14-4

Iako naslovom sugerira lokalni kontekst u kojem se razmatra aktivizam žena danas, ova je knjiga izuzetno zanimljivo i važno štivo za razumijevanje položaja žene u javnosti i/ili privatnosti, ne samo u Bosni i Hercegovini nego i općenito.2 Knjiga se, naime, bavi fenomenom ženskog pokreta kao izuzetno značajnim akterom civilnog društva. Pritom autorica ne pristupa civilnom društvu na, već pomalo uobičajen, redukcionistički način (u smislu organizacija civilnog društva), nego ga smatra značajnim oblikom političkog organiziranja usmjerenog na konkretne i bitne društvene promjene. Autorica nas podsjeća na svojevrsnu „prirodnost“ nametanja ženskog pitanja i redefiniranja „klasične uloge“ žena upravo u kontekstu civilnog društva, kao slobodnog/slobodnijeg od političke sfere. Međutim, važnost djelovanja ženskog pokreta kao aktera civilnog društva ogleda se upravo u njegovoj mogućnosti utjecaja na političko i rekonceptualiziranja političkog.

Kako autorica objašnjava, društveni pokreti izrazito su važna pokretačka snaga svakog civilnog društva, pa i društva općenito (naročito u njegovoj političkoj dimenziji), a ženski pokret (i generalno pozicija žene u društvenim pokretima, civilnom društvu te u društvenom i političkom diskursu) neizostavan je pri razmatranju društvenog razvoja u svim njegovim dimenzijama. Autorica ukazuje na specifičnosti bivanja civilno aktivnom ženom u dominantno patrijarhalnom društvu, postavljajući pitanje kada i kako su žene počele masovno i samosvjesno dizati glas protiv diskriminacije i nejednakih mogućnosti. Jednim od značajnih postignuća žena autorica smatra, na tragu Laclaua, destabiliziranje nekih temeljnih dihotomija, poput one o privatnom i javnom. Naime, dok je političko smatrano javnim (res publica), privatno je smatrano politički irelevantnim; zato je izuzetno važno da su aktivistice prepoznale da je i to depolitiziranje privatne sfere u svojoj biti političko, jer deprivira i isključuje različite društvene grupe, među kojima i žene. Autorica podsjeća da je feministički stav „privatno je političko“ revolucionarno utjecao na političku teoriju i praksu, jer je „preveo“ probleme s kojima se žene suočavaju (među kojima je, kao najekstremniji oblik, i nasilje nad ženama) u sferu javnog i učinio ih pitanjem od javnog značenja.

U tom kontekstu i kroz tu prizmu autorica promatra i povijesne pravce razvoja, ali i aktualno stanje ženskog pokreta u Bosni i Hercegovini. Prateći ga od austrougarskog doba (kada se, kako primjećuje autorica, zapravo tek i javlja ženski pokret u Bosni i Hercegovini) do danas, Zlatiborka Popov-Momčinović „vodi“ nas ne samo kroz formalne događaje i procese koji su taj pokret oblikovali nego objašnjava i temeljna pitanja rodne ravnopravnosti i emancipacije kojima se ženski pokret u Bosni i Hercegovini u različitim svojim fazama bavio. Posebno je važna njezina interpretacija različitih strategija (re)prezentacije žena i ženskog pokreta u različitim etapama i oblicima društvenog i/ili političkog sustava: ukazuje na činjenicu da je pitanje roda i rodne prezentacije u društvu često manipulativna kategorija. Ova (re)prezentacija ženskog pitanja ne odnosi se samo na medijsku i javnu sferu, nego i na sam ženski pokret i kretanja u njemu i oko njega.

U knjizi se konstatira da su se bosanskohercegovačke žene, unatoč pritiscima, manipulaciji i brojnim drugim poteškoćama u svom organiziranju i aktiviranju, uspjele izboriti za svoj prostor i javno djelovanje, postajući pokretačka snaga društvenog razvoja. Ono što je, međutim, značajno jest činjenica da autorica, iako i sama aktivistica i borkinja za ženska ljudska prava i aktivizam žena u društvu, ne pada u zamku idealiziranja i glorificiranja ženskog pokreta kroz povijest, uočavajući i ukazujući i na neke od negativnih pojava organiziranja žena i djelovanja za žene.

Ova knjiga dobar je primjer sretnog spoja preglednog teorijskog rada i izuzetnog istraživačkog napora autorice. Najznačajniji dio knjige svakako je empirijsko istraživanje autorice. Naime, autorica je dubinskim intervjuima s aktivistkinjama iz Bosne i Hercegovine pokušala doći do odgovora na pitanje postoji li uopće ženski pokret u BiH danas. Radeći na metodološki izvrsno zasnovanom istraživanju autorica je surađivala s više od petnaest nevladinih organizacija koje se bave pitanjima ženskih ljudskih prava u Bosni i Hercegovini. Upravo njihovi različiti odgovori, ponekad i izrazito polarizirani, ukazuju na potrebu intenzivnije i snažnije debate o ulozi žena u bosanskohercegovačkom društvu, o njihovu aktivizmu i angažmanu ne samo u civilnom društvu (u kojem su one, nesumnjivo, izrazito prisutne i angažirane) nego i (možda još i važnije) u politici. Ova će knjiga zasigurno potaknuti te debate i pridonijeti njihovoj kvaliteti svojom, na jasnim i značajnim argumentima zasnovanom, interpretacijom. Jer, kako autorica podcrtava od samog početka knjige, zadatak je civilnog društva i njegovih aktera/akterki da iz temelja mijenja(ju) političko, a uloga žena u tom procesu nedvojbeno je značajna i u Bosni i Hercegovini, odnosno za Bosnu i Hercegovinu. Knjiga Zlatiborke Popov Momčinović Ženski pokret u Bosni i Hercegovini:artikulacija jedne kontrakulture stoga, na sebi svojstven i specifičan način, pledira za snažnijim angažmanom žena i u bosanskohercegovačkom društvu i u bosanskohercegovačkoj politici.

„Praktičnu“ pomoć medijskim djelatnicima, manje upućenim interpretatorima bosanskohercegovačke društvene stvarnosti i onima koji se tek susreću s fenomenom ženskog aktivizma ova knjiga nudi u vidu rječnika ključnih pojmova za buduću operacionalizaciju pitanja ženskog pokreta i ženskog aktivizma. I on će, nadamo se, pridonijeti tome da teme iz domene ženskog aktivizma te ženskih ljudskih prava postanu još vidljivije te da budu prepoznate kao važne u javnoj sferi današnjice. A knjigu Ženski pokret u Bosni i Hercegovini: artikulacija jedne kontrakulture treba čitati ne samo da bi se ženski aktivizam i ženski pokret bolje razumio nego i da bi se o njemu dalje u javnosti govorilo.

Lejla Turčilo