Skrnavljenje vjerskih objekata, postao je vrlo učestali vid izražavanja mržnje. Svjedoci smo da se u vrijeme vjerskih praznika, ili čak izbora, dešavaju ovakvi napadi, koji imaju vrlo jasnu poruku! Međureligijsko vijeće Bosne i Hercegovine (MRV) prati ove napade te nastoji da svojim djelovanjem doprinese smanjenju ili potpunom nestanku ovog specifičnog fenomena. U razgovoru sa Igorom Kožemjakinom, stručnim savjetnikom u MRV, pokušali smo saznati zašto dolazi do ovakvih pojava, koliko su česte i kako se boriti protiv fenomena skrnavljenja sakralnih objekata.

Razgovarao: Dalibor Tanić

 

Ako uzmemo vremenski okvir unazad desetak godina, koliko je česta bila pojava skrnavljenja sakralnih objekata u Bosni i Hercegovini?

– U posljednih 7 godina koliko Vijeće intenzivno prati napade na sakralne objekte možemo reći kako je, iako još uvijek prisutna, ova odvratna pojava u tendenciji stalnog smanjenja. Nažalost, još uvijek je to dosta česta pojava u Bosni i Hercegovini. U 2017. godini od ukupno 11 prijava napada na vjerske objekte koje je zaprimilo Međureligijsko vijeće u BiH njih 9 je imalo elemente skrnavljenja. Vrlo često je motiv iza napada na vjerske objekte sticanje materijalne koristi ali Vijeće svoje djelovanje fokusira na ona djela iza kojih kao motiv stoji mržnja.

Smatrate li da je skrnavljenje ovih objekata jedan vid izražavanja mržnje prema drugačijim osobama?

– Nažalost, vrlo često skrnavljenje vjerskih objekata predstavlja jedan vid netrpeljivosti ili mržnje prema drugom i drugačijem. Vjerski objekti pored svoje primarne funkcije imaju funkciju i kao identifikacijski simboli čitavih etničkih grupa, zbog prožimanja etničkih i religijskih identiteta u BiH. To često koriste razni ekstremisti koji skrnave vjerske objekte, šaljući na taj način negativnu poruku da neko negdje nije dobrodošao.

Koliko se ovakav način izražavanja mržnje kosi sa činjenicom što je BiH multikulturalna, multietnička i multikonfesionalna država? Smatrate li da upravo u ovakvoj državi ne bi trebalo dolaziti do ovakvih stvari?

– Naravno da se ovakvi načini izražavanja mržnje kose ne samo sa činjenicom da je BiH multikulturalna, multietnička i multikonfesionalna država, već i sa zdravim razumom. Nažalost, bosanskohercegovačko društvo je još uvijek duboko podijeljeno po etničkim, vjerskim i drugim osnovama i pred nama je period izgradnje građanskog društva koje će biti otvoreno ili bar tolerantno za druge i drugačije. Svakako da je uloga crkava i vjerskih zajednica da pomognu izgradnju jednog takvog društva,  a stoga je velika i odgovornost koja iz toga i proizilazi, posebno kada je riječ o obrazovanju vjernika o drugom i drugačijem i međuljudskim odnosima uopšte.

Koliko su međuetničke tenzije doprinijele da skrnavljenje sakralnih objekata postane, ako mogu reći, metoda izražavanja mržnje prema drugima?

– Moglo bi se reći da međuetničke tenzije doprinose skrnavljenju vjerskih objekata kao izražavanju mržnje prema drugima. Ovo je posebno izraženo u vremenu pred izbore kada se zloupotrebljavaju vjerska osjećanja radi podizanja međuetničkih tenzija.

Možete li nam objasniti zašto uopšte dolazi do ovakvih stvari i koliko je to karakteristično/učestalo za neke druge zemlje u regionu?

– Teško je objasniti koji su razlozi iza ovog fenomena, ali je činjenica da je problem desakralizacije vjerskih objekata i „svetih mjesta“ fenomen koji nije rezervisan samo za BiH ili druge balkanske zemlje. Činjenica je da vjerski lideri širom svijeta rade na usvajanju “Univerzalnog kodeksa o svetim mjestima”, jednog dokumenta u formi deklaracije ili rezolucije Ujedinjenih nacija (UN), koji bi za cilj imao zaštitu svetih mjesta svih religija širom planete, što dovoljno govori da se radi o jednom zaista globalnom fenomenu. Ono što je gotovo obrazac je da se najviše skrnave vjerski objekti manjinskih zajednica.

Na koji se način religijske zajednice bore da spriječe skrnavljenje sakralnih objekata?

– Ohrabruju sve češće javne osude napada na vjerske objekte od strane crkava i vjerskih zajednica koje se dešavaju i bez inicijative MRV-a. U prošloj godini bilo je nekoliko dobrih primjera kako lokalna zajednica treba da reaguje kada se desi napad na vjerski objekat. Posebno su važne osude vjerskih službenika iz lokalne zajednice u kojoj se napad desio. Tokom ove godine primijetili smo takođe da nadležni organi sve češće kvalifikuju napade na vjerske objekte kao krivična djela, što je bila jedna od naših preporuka u prijašnjim izvještajima. Od presudne je važnosti da se počinioci identifikuju i da se strogo kazne. Malim novčanim kaznama i uslovnim osudama neće se postići preventivno djelovanje na buduće počinioce.

Da li bi bolje upoznavanje „svih strana“ moglo doprinijeti smanjenju ovakvih pojava?

– Naravno, predrasude koje mi imamo jedni prema drugi teško da mogu biti iskorijenjene bez učenja jednih o drugima. To je prvi korak ka prihvatanju „drugog“ sa svim njegovim razlikama. Dani otvorenih vrata crkava i vjerskih zajednica u lokalnim zajednicama su svakako dobar primjer borbe protiv ovakvih pojava skrnavljenja vjerskih objekata.  Mladi koji prođu ovakve programe uvide da je među nama više sličnosti nego što ima razlika, a razlike kojih ima su ono što nas dodatno obogaćuje i što jedni kod drugih trebamo cijeniti i poštovati.

Možemo li mi sami, kao pojedinci učiniti nešto da spriječimo da dođe do pojave skrnavljenja sakralnih objekata?

– Mi svi možemo i moramo dati svoj doprinos borbi protiv skrnavljenja vjerskih objekata. To ćemo uraditi tako što ćemo o toleranciji i poštovanju govoriti prije svega našoj djeci u krugu porodice iz koje počinje formiranje ličnosti, a onda ovu priču proširiti i na širu društvenu zajednicu. Kroz obrazovni sistem, posebno kroz nastavu vjeronauke možemo početi pozitivnije govoriti o drugom i drugačijem, kreirajući jedan ambijent povjerenja prema čovjeku kao takvom. Ovo je zasigurno jedan od problema koji zahtijeva uključenje većeg broja društvenih aktera u njegovo rješavanje.

 

Tekst je nastao u okviru projekta “Zaštita marginaliziranih zajednica: poboljšanje primjene regulacije o zločinu iz mržnje u Bosni i Hercegovini“, a kojeg implementira Sarajevski otvoreni centar u saradnji s Misijom OSCE-a u BiH, a finansijski podržava Stalna misija Kraljevine Nizozemske pri OSCE-a u Beču.