Sarajevski otvoreni centar je izdao publikaciju pod nazivom „Institucija za zaštitu ljudskih prava/tijela za zašitu jednakosti  i zaštita prava LGBTI osoba u regionu Zapadnog Balkana – iskustva, izazovi i dobre prakse“. Rezultati istraživanja o dosadašnjim iskustvima tijela za zaštitu ljudskih prava ili jednakosti u Albaniji, Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori, Hrvatskoj, Kosovu, Makedoniji i Srbiji, u kontekstu aktivnosti na zaštiti LGBTI prava koji su predstavljeni u ovom izvještaju, ukazali su na dosta zajedničkih imenitelja svih institucija. Identifikovani su isti ili slični izazovi koji se pojavljuju u svim društvima, kao što su, na primjer, nepovoljno društveno-političko okruženje, sistemski problem neprovođenja preporuka ovih tijela, obezbjeđenja njihove nezavisnosti i budžetskih ograničenja, nedostatak dovoljne edukacije osoblja. Svi ovi sistemski problemi se odražavaju i na područje zaštite LGBTI zajednice.

Rezultati istraživanja mogu se iskoristiti da se informiše javnost te da se izvrši odgovarajući uticaj na razvoj relevantnih javnih politika, posebno u sredinama gdje javna podrška pojedinim pitanjima još nije tako očita, ali i da se oblikuje sopstveni rad na LGBTI pitanjima, što je posebno relevantno u začetku rada na ovoj tematici. Izrada specijalnog izvještaja fokusiranog isključivo na LGBTI pitanja, kako je već provjereno u nekoliko država, posebno je moćno sredstvo za sveobuhvatan pristup rješavanju problema LGBTI populacije. Ovakvi izvještaji na jednom mjestu mogu analizirati različite aspekte povrede prava LGBTI osoba, probuditi svijest o pitanju zaštite njihovih prava, i identifikovati kroz preporuke ključne korake koji se trebaju poduzeti u cilju uticaja na javne politike, prakse i zakone kojima će se odgovoriti na uočene probleme.

Mnogi problemi se identifikuju i obrađuju i kroz rad po pritužbama na kršenje prava LGBTI osoba, tj. konkretnim pravnim aktivnostima. U izvještaju su prezentirani neki ključni slučajevi kršenja ljudskih prava LGBTI osoba na kojima su ispitana tijela radila kao primjeri dobre prakse za adresiranje raznih problema s kojima se LGBTI osobe mogu susresti. Ovdje, međutim, trebamo biti svjesni_e sveprisutnog problema nedovoljnog prijavljivanja kršenja prava LGBTI osoba, na kojem ozbiljno treba raditi. Kao efikasne taktike pokazale su se saradnja s organizacijama civilnog društva, jer se tako jača povjerenje u institucije i javnost se informira o pravnim mehanizmima zaštite. Tako institucije mogu doći do saznanja o kršenjima u cilju pokretanja istraga i izdavanja preporuka po službenoj dužnosti. Jednako važna taktika kontinuirano je praćenje izvještavanja medija.

Saradnja s drugim akterima, prvenstveno s medijima i organizacijama civilnog društva, kroz različite segmente izvještaja prepoznata je kao krucijalan aspekt rada, jer se tako u velikom broju slučajeva može odgovoriti na postojeće probleme i ograničenja karakteristična za rad ovih institucija. U idealnom slučaju, ta saradnja treba biti formalizirana kroz posebna savjetodavna tijela, koja djeluju pri pojedinim institucijama. Različiti vidovi saradnje mogu značiti platformu za konsultacije o važnim pitanjima, za pružanje stručne podrške, i za premoštavanje problema neprijavljivanja kršenja prava LGBTI osoba. Na taj način se može obezbijediti i tehnička i finansijska podrš- ka potrebna za provođenje aktivnosti poput vršenja istraživanja, ili potrebne edukacije osoblja, kako je u nekim slučajevima urađeno sa nevladinim organizacijama, međunarodnim organizacijama, u okviru Tvining projekta, kroz mrežu EQUINET, i kroz druge relevantne procese.

Posebno u kontekstu budžetskih ograničenja s kojima se susreću sva ova tijela, podrška organizacija poput UNDP-a, OSCE-a, Vijeća Evrope, Evropske unije i USAID-a pokazuje se ključnom u osiguranju provođenja pojedinih aktivnosti. Kako bi imale najbolji mogući efekat, sve ove aktivnosti bi se trebale provoditi u pogodnim trenucima, u mjeri u kojoj to dozvoljava mandat institucije, kako bi se na sveobuhvatan način odgovorilo na probleme s kojima se LGBTI osobe suočavaju u našim društvima, u različitim oblastima života. Uvid u praksu tijela koja djeluju u sličnim društveno-političkim i ekonomskim kontekstima i učenje iz njihovih grešaka i uspjeha je prvi korak ka tom cilju.