Nedavno je objavljen Izvještaj Ministarstva vanjskih poslova Sjedinjenih Američkih Država o stanju ljudskih prava u Bosni i Hercegovini, koji u svom sažetku naglašava da su korumpiranost vlade i njena nefunkcionalnost i dalje najozbiljniji problemi koji onemogućavaju pristup građanima čak i osnovnim uslugama i potrebama, a da kršenja ljudskih prava uključuju diskriminaciju i nasilje nad ženama i LGBT osobama.
Kršenja prava LGBT osoba su evidentna u nekoliko oblasti: govor mržnje u medijima i govor mržnje javnih ličnosti i predstavnika vlasti, diskriminaciju na osnovu seksualne orijentacije, te fizičke napade na LGBT aktiviste. Mnogi mediji i dalje koriste jezik koji poziva na mržnju prema LGBT osobama, a kao primjer je naveden slučaj iz septembra 2013. godine, kada je RAK dokumentovao slučaj govora mržnje u sms porukama gledatelja_ki prikazanih u emisiji Zabranjeni forum na temu istospolnih brakova. Istovremeno, Vijeće za štampu je u periodu januar-august 2013. godine registrovalo 20 slučajeva govora mržnje u online medijima. U maju 2013, gradonačelnik Prijedora je Dan bijelih traka pogrdno nazvao “gej paradom ponosa”, s namjerom da ponizi učesnike komemoracije.
Državni zakon o zabrani diskriminacije se ni dalje ne provodi u potpunosti i česta je diskriminacija nad LGBT osobama, a zakonska rupe na entitetskom nivou ostavljaju prostora za prebacivanje odgovornosti za procesuiranje zločina na osnovu seksualne orijentacije između institucija za provođenje zakona na nižim nivoima. U nekim slučajevima je u otpusnim pismima za LGBT osobe eksplicitno navedeno da je razlog otkaza bila upravo njihova seksualna orijentacija, onemogućavajući im pronalazak drugog posla. Prema informacijama koje su uvrštene u Izvještaj, a dijelom su Pink izvještaja Sarajevskog otvorenog centra za 2013. godinu, većina državnih institucija i dalje smatra da je državni zakon o zabrani diskriminacije dovoljan da zaštiti LGBT osobe, dok istovremeno, entitetski zakoni ne pružaju eksplicitnu zaštitu LGBT osobama. U martu su verbalno i fizički napadnuti aktivisti Okvira, ali policija nikad nije napravila formalni izvještaj niti je uhapsila ikoga do kraja godine.
Kada su u pitanju prava žena, brojke o učešću žena u politici govore za sebe: 9 od 24 mjesta u Predstavničkom doma drže žene, a u Vijeću ministara ih uopšte nema. Na entitetskom nivou samo je jedna ministrica u parlamentu FBiH, a u RS-u, od 16 ministarstava 5 vode žene, uključujući i premijerku. Tokom godine, parlamentarke su osnovale i Klub parlamentarki u Predstavničkom domu parlamenta FBiH, prvi formalni međustranački klub u bilo kojem parlamentu u državi. Pitanja nasilja nad ženama u porodici i seksualnog zlostavljanja ostaju zabrinjavajuća, a broj registrovanih slučaja mnogi manji nego što je to u stvarnosti. Institucije za provođenje zakona se često ne brinu o žrtvama nasilja već počiniteljima, ne želeći da “razruše porodice”, uprkos zakonskim odredbama koje jasno određuju postupanja u takvim slučajevima. Žene takođe često ne prepoznaju seksualno zlostavljanje, niti prijavljuju slučajeve jer ne poznaju pravne mehanizme koji ih štite. Problem nejednakih plata za isti rad, iako nije evidentan u javnim preduzećima, često se javlja u privatnim preduzećima. Žene su suočene s neplaćenim porodiljskim odusustvom i otkazima za trudnice i porodilje, a mnogobrojni oglasi za posao sadrže diskriminatorne kriterije kao što su godine i fizički izgled, ali samo za žene.