Europska komisija je 17. aprila 2018. godine objavila izvještaj koji prethodi samom mišljenju o aplikaciji BiH za članstvo u EU, a tokom 2018. godine bit će objavljeno mišljenje uz analitički izvještaj. Nalazi ovog izvještaja ukazuju na to da u BiH nije postignut nikakav napredak u ključnim oblastima u protekle dvije godine. Sloboda okupljanja i dalje nije garantovana svima pod istim uslovima, sloboda govora i uslovi rada novinara/ki su gori  u odnosu na prethodni period, manjinske i ranjive skupine društva i dalje žive u teškim uslovima, diskriminacija i nasilje u sveprisutni, a izmjene Zakona o zabrani diskriminacije još ne daju željene rezultate na terenu u smislu bolje zaštite.

Kada se govori o ljudskim pravima LGBTI osoba, Europska komisija je u izvještaju izdvojila probleme s kojima se susreću LGBTI osobe u BiH, ali i dosadašnja poboljšanja na polju ljudskih prava LGBTI osoba. U skladu s tim navedeno je da je 2016. godine FBiH u krivični zakon uvela djela počinjena iz mržnje na osnovu seksualne orijentacije i rodnog identiteta, te dopunjen Zakon o zabrani diskriminacije zabranom diskriminacije na osnovu seksualne orijentacije, rodnog identiteta i spolnih karakteristika, čime je poboljšan pravni okvir BiH. Nevedeno je i da se toku godine organiziraju vidljivi događaji, kao što je festival Merlinka, a od 2016. godine takvi događaji imaju adekvatnu podršku i zaštitu od strane policije.

Međutim, naglašeno je i da 2017. godine nije održan marš povodom Međunarodnog dana borbe protiv homofobije, bifobije i transfobije zato što vlasti nisu izdale odobrenje za održavanje marša na vrijeme; da su djela počinjena iz mržnje na osnovu seksualne orijentacije i rodnog identiteta, kao i govor mržnje, neadekvatno procesuirani; kao i da je potrebno još raditi na socijalnoj inkluziji interspolnih osoba.

Europska komisija je također izdvojila probleme u BiH koji se odnose na neravnopravnost spolova, na lošu provedbu zakona koji se odnose na jednakost između muškaraca i žena. Žene su i dalje podzastupljene u bh. društvu, kao i u politici. Nedostatak efektivne implementacije zakona koji se odnose na sprječavanje i zaštitu od rodno zasnovanog nasilja, pogotovo nasilja u obitelji, predstavlja veliki problem bosanskohercegovačkog društva. Zakoni i dalje nisu u skladu s Istanbulskom konvencijom koja za cilj ima sprječavanje nasilja, zaštitu žrtava i okončavanje nekažnjivosti počinitelja, tako da sistem za regulaciju nasilja na ženama i prikupljanja podataka o toj vrsti nasilja u BiH nije uspostavljen, niti je harmoniziran između entitetima i Brčko distrikta. Broj zaštitnih mjera je trenutno nedovoljan, tako da je potrebno unaprijediti opći sistem podrške i zaštite žrtava nasilja.

Na osnovu izvještaja Europske komisije, jasno je da da je BiH imala određene pomake po pitanju saradnje organizacija koje se bave pravima LGBTI osoba sa nadležnim institucijama. Ove organizacije su kroz šire koalicije organizacija civilnog društva bile uključene u važne procese, poput rada na amandmanima na Krivični zakon FBiH te rada na antidiskriminacijskom zakonskom okviru. Međutim, govor mržnje, diskriminacija i napadai na LGBTI osobe i dalje su prisutni, sa tendencijom porasta. Tokom 2017. godine zabilježena su 23 slučaja nasilja motivisanog mržnjom prema LGBTI osobama, od čega osam slučajeva porodičnog nasilja i četiri slučaja vršnjačkog nasilja. Pitanje ravnopravnosti između žena i muškaraca predstavlja raskorak između zakonodavnog okvira i primjene zakona u praksi. Ne postoji niti jedna oblast života u kojoj su zabilježeni važni pomaci u primjeni koncepta ravnopravnosti polova u protekloj godini.