Ovo je drugi u nizu tekstova kojima će biti predstavljen rad na knjizi 1995-2015: Žene i politički život u postdejtonskoj Bosni i Hercegovini. U ovom tekstu Arijana Aganović, jedna od autorica knjige, nam govori o događajima koji predstavljaju prekretnice u poboljšanju položaja žena u Bosni i Hercegovini, a dogodili su se od 1995-2003.
Arijana Aganović je rođena 1984. godine u Sarajevu, diplomirala je Komparativnu književnost i bibliotekarstvo na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu. Magistrirala je Religijske studije Centra za interdisciplinarne postdiplomske studije Univerziteta u Sarajevu na temu Religious education in public schools in BiH – inclusion or exclusion in BH society – Recommendations for inclusive education and religious understanding. Od 2007. godine članica je IMIC-a (Internacionalnog multireligijskog interkulturnog centra) iz Sarajeva. U periodu 2007-2012. radila je u oblasti pozorišta i književnosti. Od 2010. godine radila u Sarajevskom otvorenom centru na različitim projektima iz oblasti ljudskih prava i političke participacije. Od 2011. godine članica je Naše stanke i trenutno članica Glavnog odbora Naše stranke. Od 2013. godine obavlja funkciju izvršne direktorice Fondacije Boris Divković.
Arijana Aganović: Knjiga 1995-2015: Žene i politički život u postdejtonskoj Bosni i Hercegovini pruža pregled najvažnijh događaja koji se tiču uloge žene u političkom životu u BiH, i prisjeća se nekih imena koje smo možda zaboravili i nekih detalja za koje mislimo da su beznačajni, a zapravo su doveli do pomaka kada je u pitanju politički angažman žena ali i aktivizam u širem obliku.
Od 2010. godine se bavite ljudskim pravima i političkom participacijom. Vaš rad se dosta veže za rad Sarajevskog otvorenog centra. Učestvovali ste u radu na velikom broju publikacija koje fokus stavljaju na ljudska prava i prava žena, pa i na Zabilježenim, koje predstavljaju dokumentovanu historiju žena u BiH u 20. stoljeću. Jedna ste od autorica knjige 1995-2015: Žene i politički život u postdejtonskoj Bosni i Hercegovini, koja na neki način nastavlja gdje su Zabilježene stale. Zbog čega ste odlučili da radite na jednoj ovakvoj publikaciji? Zašto je za Vas ova tema interesantna?
Politička participacija žena u BiH jedna je od tema koje me zanimaju i kojima sam se počela baviti istovremeno sa pitanjima ljudskih prava, radeći u Sarajevskom otvorenom centru u periodu od 2010. do 2013. godine. Prve aktvnosti koje smo počeli raditi ticale su se upravo pitanja zastupljenosti i predstavljenosti marginalizovanih osoba u našem duštvu a među njima se nalaze i žene. Mnogo je načina na koje se možete baviti ulogom žene u društvu, a način koji mene posebno zanima jeste sudjelovanje žena u političkom životu i političkim procesima ali i rodno osvještavanje politike i političkih stranaka. Publikacija na kojoj sam radila zajedno sa Marinom Veličković i Editom Miftari predstavlja jedan od načina sagledavanja političkog konteksta u kojem su žene u periodu nakon potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma imale različite uloge, nekada manje značajne a nekada vrlo bitne i odlučujuće. Jedna od prekretnica jeste i mijenjanje Izbornog zakona i uvođenja kvote od 40% u izborni sistem, koja je, iako postoje argumenti i za i protiv, učinila da se osigura približno ravnopravno sudjelovanje žena na izbornima listama, iako preostaju mnogi drugi mehanizmi koji će osigurati da žene zaista i sudjeluju u političkom životu. Rad na ovoj publikaciji za mene predstavlja mali doprinos u bilježenju uloge žene u političkom životu u BiH. Ne bih polarizovala odnos između žena i muškaraca niti donosila vrijedonosne sudove, već bih se više posvetila pitanju ravnopravnosti, koju zajednički grade svi građani i građanke u različitim segmentima društva, kako kroz njhovo direktno sudjelovanje u poltičkim porcesima tako i kroz promicanje rodne ravnopravnosti u svim segmentima društva, u obrazovnom sistemu, zdravstvu, itd.
U knjizi 1995-2015: Žene i politički život u postdejtonskoj Bosni i Hercegovini predstavljene su priče mnogih žena koje su ostavile traga na političkoj i aktivističkoj sceni Bosne i Hercegovine. Vi ste članica Naše stranke i aktivno se bavite politikom. Da li Vas je neka od žena, koje se pominju u knjizi, zainteresovala i inspirisala da se počnete baviti politikom?
Ne bih mogla reći da me je konkretna osoba zainteresovala za bavljenje politikom, više me je motivisala lična odgovornost prema društvu koje je generalno neravnopravno. Iako je to slika skoro svakog društva, u manjoj ili većoj mjeri, u našem okruženju slučajevi nezastupljenosti idu u krajnosti. Žene o kojima sam pisala i o kojima su pisale Marina i Edita imaju različite priče i različite uloge u političkom životu i političkim strankama, njihovo djelovanje je prikazano objektivno u određenim okolnostima u kojima su djelovale, u skladu sa svojim principima i principima stranaka koje su predstavljale. Ne bih izdvajala osobe koje su me inspirisale ili koje bi svojim djelovanjem mogle inspirisati neke nove mlade generacije žena da se bave poltikom, ali izdvojila bih neke događaje koji su bili interesantni i bitni za politički život BiH i žene u njemu. Jedan je osnivanje Stranke Žena BiH 1996. godine, što predstavlja jedan od fenomena bh. političkog života. Izdvojila bih i Zakon o ravnopravnosti spolova, kao prekretnicu u uspostavljanju državnih mehanizama rješavanja problema rodne neravnopravnosti, te izmjene Izbornog zakona i unošenje prvo kvote od 30 % pa kasnije i 40% i generalno izdvajanje žena koje su spojile aktivizam i politički angažman.
U knjizi ste pisali o periodu od 1995-2003. godine. Možete li nam reći koji su se značajni pomaci, glede djelovanja žena u politici, dogodili u tom periodu? Koji događaj za Vas predstavlja prekretnicu za djelovanje i vidljivost žena u politici Bosne i Hercegovine?
Kao što sam spomenula u prethodnom odgovoru, naglasila bih usvajanje Zakona o ravnopravnosti spolova 2003. godine, kao prekretnicu u institucionalnom rješavanju neravnopravnosti spolova u BiH. Ono što je okarakterisalo period nakon potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma jeste aktivističko djelovanje ženskih grupa, a kasnije i ženskih nevladinih organizacija, koje su prve počele da prelaze entitetske linije i koje su počele raditi na pomirenju i zajedničkim aktivnostima. Kasnije se zajednički angažman počeo ogledati u zajedničkim konferencijama i mnogim drugima zalaganjima koja su se ticala žena u političkom životu, kao što je uvođenje «ženske» kvote u privremena izborna Pravila i propise, što je ujedno jedna od prekretnica za političku participaciju žena u BiH i njihovo djelovanje i vidljivost. Kao što je Amila Omersoftić, u razgovoru koji smo obavili s njom, naglasila Stranka Žena BiH je bila pokušaj da se politika promijeni, da se ženama da prilika za sudjelovanjem i da se nametnu teme koje su bitne ne samo za žene već za cjelokupno društvo. Možda Stranka Žena BiH nije bila spremna u određenom društvenom kontekstu realizovati ideje za koje se zalagala, možda su postojali i drugi razlozi za njeno gašenje, ali ono što je sigurno jeste da je koncept senzilibiziranja politike u BiH, ne samo prema ženama i potrebama skoro 50 % društva, već koncept senzilibiliziranja politike prema svim ugroženima i manje zastupljenim kategotrijama društva nešto što tek treba postati pristup politici i za što je naše društvo već uveliko spremno. Ovdje ću spomenuti i 2000. godinu i uvođenje otvorenih izbornih lista koje su omogućile ženama, ali ne samo ženama, već svima kandidatima i kandidatkinjama da na osnovu svog ličnog zalaganja budu prepoznati/e i izabrani/e. Otvorene kandidatske liste zakonski su obavezale političke stranke da na kandidatske liste uključe najmanje 30% manje zastupljenog spola
Zašto biste preporučili drugima da pročitaju ovu knjigu?
Knjiga pruža pregled najvažnijh događaja koji se tiču uloge žene u političkom životu u BiH, i prisjeća se nekih imena koje smo možda zaboravili i nekih detalja za koje mislimo da su beznačajni, a zapravo su doveli do pomaka kada je u pitanju politički angažman žena ali i aktivizam u širem obliku.
Razgovarala: Maida Zagorac, Sarajevski otvoreni centar