Na današnji IDAHOT ne želimo ponavljati poruke već prethodno upućene institucijama i bh. javnosti. Sve ono što smo rekli_e prošle godine stoji i dalje.

Danas imamo direktnu poruku za lezbejke, gej, biseksualne i transrodne osobe u Bosni i Hercegovini.

Vi ste hrabri_e jer i pored ekonomskih i socijalnih problema, svakodnevno živite i ostajete u BiH, a kad se povučete iz javnog prostora u privatni, nakon što odahnete jer barem ne morate da se osvrćete konstatno dok ste na ulici, ne možete očekivati utjehu i razumijevanje jer ćete je rijetko naći u porodici. Neki_e odluče i da odu – i za to je potrebna hrabrost. S prijateljima_cama je često nešto drugačije. Prijatelji_ce razumiju: s njima možete pričati i o raskidima, i o strahu da ne znate kako će vam izgledati budućnost u ovoj zemlji, šta kad više za stanodavca_ku ne budete mogli biti “samo cimeri_ke” – gdje ćete onda.

Međutim, čak i ako razumiju da jeste lezbejka, gej, biseksualna, transrodna ili interspolna osoba, i s njima možete razgovarati o ovakvim stvarima, porodica i prijatelji_ce će tražiti od vas da se pazite. A pažnja znači da šutite, da krijete dijelove sebe, da pazite kako se izražavate: odjećom, šminkom, pravim i triput odmjerenim riječima. Iako na ličnom nivou ovaj savjet dolazi iz najbolje namjere, žele vas zaštiti od zla koje i porodica i prijatelji i sami vide jer vide nasilje koje se dešava, čitaju komentare s pozivom na nasilje na facebook stranicama web portala, a koje su svima relevantan puls naroda.

Najava bh. povorke ponosa vidljivim je učinila nasilje koje LGBTI osobe doživljavaju na javnim mjestima, u školama, u svojim porodicama, u zdravstvenim institucijama. Na svim onim mjestima gdje bi sigurnost morala biti zagarantovana, a gdje sada nema službenih osoba koje bi na ovo nasilje reagovale ili barem saslušale s razumijevanjem i znale šta uraditi ako im se prijavi. Nema medija da ukažu na nerad institucija jer se ne obilježava nikakav međunarodni dan.

Najava Povorke ponosa učinila je sve nas lezbejke, gej muškarce, biseksualne, transrodne osobe i interspolne vidljivim. Pogotovo one čije rodno izražavanje ne odgovara binarnim muško-ženskim matricama. Slična situacija se desila 2008. i vratila zajednicu nazad u tišinu i nevidljivost.

Dvijehiljadečetrnaeste nismo dozvolili da nam se to desi, a nećemo ni 2019. Ono po čemu smo različiti_e sada je što smo snažniji_e i prisutniji_e, imamo organizacije koje rade s pravosuđem i policijom, koliko god oni spori bili, i druge institucije, koliko kod rijetke bile, koje reaguju na nasilje. I nećemo dozvoliti da nas zatvore u četiri zida i da nam zabrane izlazak na naše ulice.

Na kraju krajeva, imamo jedni druge, i zato ćemo mi uraditi sve da vas zaštitimo.

Vidimo se 8. septembra u Sarajevu, a i u međuvremenu!