Niko ne smije biti izložen nasilju (samo) zbog svog rodnog identiteta ili rodnog izražavanja. Nikome se ne smije oduzeti pravo na sigurnost.

Danas, 20. novembra, već sedamnaestu godinu zaredom obilježava se Dan sjećanja na trans* osobe (Trans Day of Rememberance – #TDoR) koje više nisu sa nama.

TDoR je dan kada se sjećamo onih koji/e su bili/e žrtve ubistava, nasilja i brutalnih mučenja, zbog svog rodnog identiteta ili rodnog neuklapanja u binarne heteronormativne matrice. Danas nam je cilj da ukažemo na taj problem. Mi živimo u svijetu nasilja, a nasilje nad transrodnim i transeksualnim osobama, gotovo uvijek prolazi nezapaženo. Ukoliko ne govorimo o nasilju, ubistvima i mučenjima transrodnih osoba, stavljamo te priče u zaborav.

TDoR se obilježava u znak sjećanja na Ritu Hester, trans ženu koja je ubijena u svom stanu, 1998. godine. Od tada je ubijeno stotine njih. Također, obilježavanje 20. novembra je započela i trans žena, aktivistkinja i zagovaračica za prava trans* osoba Gwendolyn Ann Smith.

Samo ove godine diljem svijeta ubijena je 271 osoba. Ali to su samo zabilježeni slučajevi. Šta je sa onima koji nisu prijavljeni, koji su okarakterisani drugačije od onog kako ih treba nazvati – zločin iz mržnje!

Svake godine Transgender Europe (TGEU) izdaje izvještaj sa najnovinjim podacima praćenja zločina iz mržnje prema trans* osobama. Ove godine najviše ubistava se desilo u Brazilu (118), u Pakistanu 7, a najbliže nama – u Turskoj 3, Italiji 2, itd. Broj bi vjerovatno bio i veći da su ubistva i mučenja transrodnih osoba, bilo da se dešava u javnom prostoru ili u kući, bila prepoznata od strane istražnih organa i okarakterisana kao zločini iz mržnje prema trans* osobama.

U Bosni i Hercegovini govorimo o širokom spektru trans* osoba, od gradova do manjih mjesta, o trans* ženama koje su nevidljive, o trans* ženama koje su Romkinje; koliko nasilja i ubistava prođe a i da ne znamo da se radi o zločinima iz mržnje.

Mi koji smo tu imamo još mnogo posla. Prava transrodnih osoba počinju od bazičnog ljudskog prava, a koji/e mnogi/e od nas uzimaju zdravo za gotovo, a to je – pravo da postojim! Pravo na život bez nasilja.

Povećan je i broj trans*osoba koje su aut, ali nažalost i trans* osoba koje/i su izgubili svoje živote. Činjenica je da sve više mladih trans* osoba koji/e su hrabri/e i koji su odlučili/e da žive svoj život van zadanih normi, postali/e su žrtve ekstremnog nasilja, mučenja, sakaćenja, silovanja i ubistava. Nemali je broj slučajeva gdje se nasilje vrši u kućama i od strane roditelja. U jednoj od zemalja, gdje je prijavljeno ubistvo nad trans*osobom, otac je do smrti tukao kćerku (trans* djevojku) jer ju je pokušao naučiti da se ponaša kao muškarac. Takvih slučajeva ima i u BiH i ostaju neprijavljeni.

Treba napomenuti da najveći broj ubistava trans* osoba se dešava upravo u zemljama gdje je trans* pokret dosta jak i vidljiv. To nikako ne znači, da ne trebamo i dalje da radimo na tome.

Za trans* osobe, vidljivost je ključna. Važno je napomenuti da svako može biti žrtva transfobije. Osobe koje se identifikuju kao trans* osobe, osobe čiji se rodni identitet ne uklapa u tipične binarne obrasce, na meti napadača su i osobe koje nisu dovoljno „muško“ ili dovoljno „žensko“. Nekad i sam izgled ili rodno izražavanje može biti povod za nasilje.

Mi nažalost živimo u svijetu nasilja, i naš zadatak je da prekinemo taj krug. Da pričamo o transrodnosti, da osobe uvažavamo sa njihovim imenima i identitetima, da edukujemo druge.

Ovim putem odajemo počast onima koji i koje više nisu sa nama. Odajemo im počast jer su bili i bile hrabri/e, iako su za lokalni kontekst bili/e doživljavani/e kao lokalne lude, što je za dosta trans* osoba to bila krinka za golo preživljavanje. Takva je bila i S., koja je prije desetak godina brutalno ubijena u jednom naselju u Sarajevu. Niko nije pisao o tome, jer šta su oni znali sta znači biti trans* osoba. Ali ona je dobro znala ko je. Takva je bila i D. „lokalna banjalučka luda“.

Za one koji/e su nevidljivi/e

Želimo da odamo priznanje za hrabrost onima koji i koje se rodno ne konformiraju, koji/e se svakodnevno bore, koji i koje nemaju pristup zdravstvenoj zaštiti, neophpodnim lijekovima, koji i koje ne mogu da dobiju posao, koji i koje moraju da se skrivaju i budu ono sto jesu samo kada ostanu posve sami/e.

Odajemo počast mrtvima i odajemo priznanje za hrabrost živima.

Sarajevski otvoreni centar nastavlja sa radom sa institucijama za priznavanje statusa transrodnih osoba. Nastavljamo sa radom na prepoznavanju zločina iz mržnje. Nastavljamo sa radom sa trans* zajednicom ali i svim lezbejkama, gej, biseksualnim, trans* i drugim osobama koje žele da se priključe zajedničkim naporima za bolje svih nas.

Danas, vas pozivamo da simbolično obilježite ovaj dan. Zapalite svijeću ili stavite obiljžje kao znak sjećanja #TDoR.

Ako pogledate oko sebe, sigurno znate barem jednu transrodnu osobu. Mi smo svi dio jednog sistema. I zajedno nastavljamo borbu!