Alternativni izvještaj za BiH 2016: Politički kriteriji
Suzbijanje diskriminacije
Zbog pritiska međunarodne zajednice i s ciljem vizne liberalizacije, BiH je 2009. godine dobila Zakon o zabrani diskriminacije. Veliki broj obaveza, koje proizlaze iz zakona i koje su se trebale desiti svega nekoliko mjeseci nakon usvajanja zakona, nikad nije ispunjeno.
Vijeće ministara BiH izradilo je prijedlog Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zabrani diskriminacije BiH, kojim se unapređuje pravni okvir zaštite od diskriminacije, te se u velikom dijelu usaglašava sa antidiskriminacijskim direktivama Evropske unije. Izmjene i dopune zakona predviđaju i jasno navođenje dobi, invaliditeta, seksualne orijentacije, rodnog identiteta i spolnih karakteristika, te povezanosti sa ugroženom grupom, kao osnova na kojima je zabranjena diskriminacija. Poboljšane su i definicije uznemiravanja i seksualnog uznemiravanja. Poticanje na diskriminaciju više nije ograničeno na pitanje vjerske, nacionalne i rasne mržnje, nego je zabranjeno na svim osnovama. Prijedlog je usvojen u oba doma Parlamentarne skupštine BiH u prvom čitanju, te je 16. juna 2016. godine usvojen u drugom čitanju u Predstavničkom domu. Preostaje još da se o prijedlogu zakona u drugom čitanju izjasni Dom naroda Parlamentarne skupštine BiH.
Trenutno stanje
U Bosni i Hercegovini i dalje je široko rasprostranjena diskriminacija, naročito u oblasti rada (mobbing). Programom rada za 2016. godinu, Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice BiH planiralo je izradu Strategije za borbu protiv diskriminacije BiH. Zabrinjava činjenica da radna grupa za izradu strategije nije imenovana ni u petom mjesecu ove godine. Upitna je i spremnost institucija Republike Srpske na saradnju u ovom procesu.
Zakonom o zabrani diskriminacije i Pravilnikom o načinu prikupljanja podataka o predmetima diskriminacije u BiH propisano je da su nadležne institucije dužne redovno voditi evidenciju o svim slučajevima prijavljene diskriminacije i dostavljati podatke Ministarstvu za ljudska prava i izbjeglice Bosne i Hercegovine, koje bi na osnovu toga izrađivalo izvještaj o pojavnim oblicima diskriminacije. U aprilu 2016. godine, Vijeće ministara BiH je, prvi put od 2009. godine, izradilo takav izvještaj, te je usvojen jednogodišnji Akcioni plan za sprečavanje diskriminacije u BiH.
Ni tokom 2015. i 2016. godine nisu provođene velike javne kampanje informisanja o postojanju Zakona o zabrani diskriminacije i mehanizmima zaštite, te informisanje građana/ki. Pružanje pravne pomoći i podrške i dalje najviše zavisi od organizacija civilnog društva, naročito u slučajevima strateških kolektivnih tužbi. Pojedine ranjive grupe, kao što su Romi/kinje i LGBT osobe i dalje ne koriste zakonski okvir za zaštitu od diskriminacije zbog nepristupačnosti pravnog sistema, i/ili homofobije u institucijama.
Početkom 2016. godine, Visoko sudsko i tužilačko vijeće BiH donijelo je odluku o zabrani nošenja vjerskih obilježja zaposlenima u pravosudnim institucijama. Agencija za ravnopravnost spolova BiH, odlučujući po zahtjevu Sarajevskog otvorenog centra za ispitivanje povrede Zakona o ravnopravnosti spolova, utvrdila je da navedena odluka nije u skladu sa ovim zakonom, da je suprotna Evropskoj konvenciji o ljudskim pravima u dijelu koji se odnosi na slobodu vjeroispovijesti, te da neproporcionalno pogađa žene-muslimanke koje nose maramu, s obzirom na to da je ovo vjersko obilježje jasno i direktno vidljivo, za razliku od drugih vjerskih obilježja.
Cjelokupan Alternativni izvještaj za BiH 2016 možete pronaći OVDJE.