ULICA

Naši životi postoje i izvan četiri zida

Tokom deset godina postojanja, Sarajevski otvoreni centar organizirao je brojne ulične akcije kojima se skretala pažnja na ugroženost prava LGBTI osoba, žena, te marginaliziranih skupina. Iako se borbe za jednakopravnost vode na različitim frontovima, ulica je jedan od najvažnijih. Akcija je bilo mnogo, a o najvažnijim je pisao Azem Kurtić

Piše: Azem Kurtić

Borba za ravnopravnost vodi se na raznim frontovima i podrazumijeva promjene zakona, zagovaračke kampanje, rad sa političarima i političarkama, sudijama i sutkinjama i policajcima i policajkama. Podrazumijeva i rad sa medijima, novinarima i novinarkama, građanima i građankama i rad sa onima koji ne vide važnost u jednakom pristupu pravima. Jedan od važnijih frontova u toj borbi je ulica.

Još od prvog osmomartovskog protesta te Stounvolske pobune 1969. godine, u svijetu je prepoznata važnost javnog okupljanja. Iz ovih događaja je SOC crpio inspiraciju kada je organizirao proteste i demonstracije ili im se pridruživao. Paradama ponosa, protestima i uličnim aktivnostima šalje se jasna poruka: Mi smo tu, postojimo i želimo jednaka prava!

U svojih deset godina postojanja, Sarajevski otvoreni centar organizirao je, često uz pomoć drugih aktivista_kinja i organizacija, niz aktivnosti u kojima je okupirao javni prostor. Niti jedna od tih aktivnosti nije manje važna od druge, ali ćemo ipak izdvojiti samo neke od njih.

Ljudskopravaški marševi

Svaki marš protiv diskriminacije i marginalizacije određene skupine je marš za ljudska prava generalno, jer s ljudskim pravima nema kompromisa i nema liste prioriteta. Vođeni tom idejom, 10. decembra 2013. godine, na Dan ljudskih prava, aktivisti_kinje SOC-a su izašli_e na ulice sa drugim građanima i građankama pod parolom “Ljudska prava vani”. Okupljanje je počelo ispred Akademije likovnih umjetnosti odakle se do Filozofskog fakulteta marširalo za prava žena, mladih, Roma i Romkinja, LGBTI osoba, osoba s invaliditetom, za žrtve rata, izbjeglice, povratnike, ali i za sve druge koji_e možda i nisu svjesni_e da su diskriminirani_e.

Okupljeni_e oko jedne ideje – prava za sve, prisutne_i na maršu su putem transparenata slale_i svoje poruke: “Testiraj se na homofobiju”, “Šutnja nije zlato”, “Jednakost, pravda, sloboda = ljudska prava”, “Pravo da udišem čist zrak”

Ovaj marš organiziran je u okviru sedmodnevnog obilježavanja Međunarodnog dana ljudskih prava te godine. Njime je poslana poruka da se prava garantovana Univerzalnom deklaracijom o ljudskim pravima ne mogu i ne smiju selektivno primjenjivati.

Tri godine kasnije, na isti dan i na istom mjestu, 10. decembra 2016. godine Sarajevski otvoreni centar, Fondacija CURE i Civil Rights Defenders, uz podršku drugih organizacija i pojedinki_ca organizirali su još jedan ljudskopravaški marš. “Ljudska prava na agendu” bio je slogan ovog marša, koji je okupio oko dvije stotine ljudi. Ovo je bio dotada možda najmnogoljudniji marš, a sve_i one_i koje_i su marširali_e tog dana, kući su se vratile_i ispunjene_i pozitivnom energijom koja je vladala među ljudima. Broj ljudi koji su se priključivali maršu je rastao kako se marš približavao kraju, a prošao je bez ijednog incidenta.

Okupljeni_e oko jedne ideje – prava za sve – prisutne_i na maršu su putem transparenata slale_i svoje poruke: “Testiraj se na homofobiju”, “Šutnja nije zlato”, “Jednakost, pravda, sloboda = ljudska prava”, “Pravo da udišem čist zrak”.

Ispred zgrada zakonodavnih tijela (Federalni parlament, Vlada Kantona Sarajevo te na kraju Parlamentarna skupština) povorka se kratko zadržala, te su pročitani konkretni zahtjevi. Poseban fokus zahtjeva odnosio se na zaštitu prava na život i sigurnost, zaštitu od nasilja, izgradnju tolerantnog društva, osiguran pristup zdravstvu i zaštitu javnih dobara.

Ravnopravnost sada!

U okviru kampanje “16 dana aktivizma protiv nasilja nad ženama”, 21. decembra 2015. na platou ispred Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine SOC i Medica Zenica održali su press-konferenciju s ciljem skretanja pažnje na nesiguran finansijski položaj sigurnih kuća u čitavoj BiH, a posebno u Federaciji.

Sa skupa je poručeno da sigurne kuće zaslužuju i imaju zakonsko pravo na podršku države, kao i to da sigurnost žrtava nasilja ne smije biti manje važna od udobnosti političara. Jednoj sigurnoj kući, koja obezbjeđuje smještaj za 25 žrtava nasilja u porodici, godišnje je u prosjeku potrebno 240.000 KM da bi funkcionirala. Zakon o zaštiti od nasilja u porodici propisuje da je Federacija BiH dužna učestvovati u finansiranju sigurnih kuća u visini od 70% ukupnih sredstava. U Nacrtu Budžeta FBiH za 2016. godinu, za svih šest sigurnih kuća u FBiH bilo je predviđeno ukupno 162.000 KM, kao i u prethodnom budžetu. U isto vrijeme, samo za smještaj i troškove federalnih ministara izdvaja se 226.000 KM godišnje.

Uz polaznice Feminističke škole Žarana Papić, akciji su prisustvovale i predstavnice Udruženja Vive žene iz Tuzle, Fondacije CURE, kao i građanke_i koje_i su željele_i da se uključe u akciju.

“Ravnopravnost sada” bio je moto SOC-ove ulične akcije koja je održana 27. aprila 2016. godine ispred Parlamentarne skupštine BiH, kada se na dnevnom redu sjednice Predstavničkog doma PSBiH našao prijedlog izmjena i dopuna Izbornog zakona BiH i Zakona o Vijeću ministara BiH. Protestu su se pridružile i druge organizacije i aktivisti_kinje koji_e se bave rodnom ravnopravnošću i političkom participacijom žena.

Šetnja kojom je u Sarajevu obilježen IDAHOT 2016 brzo je dobila titulu sarajevskog Nultog prajda. Tog dana su aktivistkinje_i koračale_i nekoliko stotina metara Obalom Kulina bana, sa zastavama, nasmijane_i i sretne_i

Ovom simboličnom akcijom parlamentarke i parlamentarci su pozvane_i da postojeću rodnu kvotu ne narušavaju, nego da podrže prijedlog Komisije za ostvarivanje ravnopravnosti spolova Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine BiH kako bi se uvela rodna kvota od 50 posto, čime bi i kandidatkinje i kandidati bile_i ravnopravne_i na izbornim listama od narednih izbora.

Akciji su prisustvovale_i predstavnice i predstavnici nevladinih organizacija, političkih partija, ali i zastupnice i zastupnici Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine BiH.

Nulti prajd i veliki Coming Out

Prilikom obilježavanja 17. maja, Međunarodnog dana protiv homofobije, bifobije i transfobije (IDAHOT), 2016. godine ispred Federalnog parlamenta, SOC-ov cilj je bio da se ukaže na neravnopravan položaj LGBTI osoba u Bosni i Hercegovini. Plan je bio da se zastupnicima i zastupnicama u Federalnom parlamentu uputi poziv da se iskreno i odlučno posvete ravnopravnosti LGBTI osoba.

Parlamentarkama i parlamentarcima je tog dana podijeljen proglas s pet konkretnih zahtjeva čiji je krajnji cilj zaštita ljudskih prava LGBTI osoba. Nakon mirnog protestnog stajanja, podjele informativnog materijala, podjele proglasa, desila se i spontana šetnja Obalom Kulina bana.

Šetnja je ubrzo dobila titulu sarajevskog Nultog prajda. Učesnice_i su tog dana koračale_i nekoliko stotina metara, sa zastavama, nasmijane_i i sretne_i.

Deveta godinu postojanja SOC-a će biti upamćena i po performansu na platou ispred BBI Centra u Sarajevu u okviru obilježavanja Međunarodnog coming out dana. Taj dan, 25. oktobar 2016, pamtit će se jer su aktivisti_kinje unatoč komentarima, neodobravanjima, prijetnjama i nasilju s kojima se kao lezbejke, gejevi, biseksualne, transrodne, transeksualne i interspolne osobe susreću u svakodnevnim situacijama, izašle_i na ulice, koje su njihove jednako kao i svačije.

Akcijom pod nazivom “Naši životi postoje i izvan četiri zida” skrenuta je pažnja na to da vidljivost vodi do većeg prihvaćanja LGBTI osoba, te doprinosi smanjenju diskriminacije i nasilja, koje se dešava skoro svakodnevno i skoro uvijek prolazi neprimijećeno. LGBTI osobe su dio ovog društva, gdje žive, rade, stvaraju, uče i doprinose na način na koji najbolje znaju, za bolje sutra svih nas.

Akcijom pod nazivom “Naši životi postoje i izvan četiri zida” skrenuta je pažnja na to da vidljivost vodi do većeg prihvaćanja LGBTI osoba, te doprinosi smanjenju diskriminacije i nasilja, koje se dešava skoro svakodnevno i skoro uvijek prolazi neprimijećeno

“Ovo su i moje ulice!” – pisalo je na jednom od transparenata koje su aktivistkinje i aktivisti Sarajevskog otvorenog centra, kao i aktivistkinje Fondacije CURE te drugi aktivisti i aktivistkinje, držale_i u 45-minutnom performansu.

Na uskraćivanje slobode okupljanja nije se reagiralo ćutnjom. “Nasilje nije normalno” bio je moto protestnog marša protiv nasilja nad LGBTI osobama koji se trebao održati 13. maja 2017. godine u 12:00. Nije se održao jer Ministarstvo saobraćaja Kantona Sarajevo nije odobrilo šetnju Titovom ulicom od Vječne vatre do Parlamentarne skupštine BiH, iako je zahtjev upućen dvije sedmice prije zakonski predviđenog roka. To je bio znak da se borba za prava LGBTI, ali i svih drugih manjinskih skupina u Bosni i Hercegovini, mora nastaviti još jače i odlučnije.

Kao odgovor na postupak Ministarstva, SOC je održao hitnu press-konferenciju na kojoj su izneseni detalji otkazivanja marša, uperen je prst u krivce, te najavljen protestni skup ispred zgrade Kantona Sarajevo. Protest je održan 13. maja 2017. godine, u 12:00 uz podršku brojnih drugih aktivista i aktivistkinja.

Brza mobilizacija

Onda kada je trebalo, odazivale_i smo se i na skupove podrške, poput onog održanog 16. juna 2016. godine, gdje se iskazala solidarnost sa svim žrtvama terorističkih napada koji se dešavaju u svijetu, a posebno zbog žrtava terorističkog i homofobnog napada u gej klubu u Orlandu, SAD, koji je odnio 50 života i u kojem je više od 50 osoba ranjeno.

Aktivisti_kinje SOC-a odazvali_e su se i na skup ispred konzulata Republike Hrvatske u Sarajevu, kada je iskazana podrška našim saborkinjama i saborcima u Hrvatskoj, nakon što je u noći sa 11. na 12. februar 2017. godine bačen suzavac u zagrebačkom klubu SuperSuper. “Danas Zagreb, sutra Sarajevo”, bila je poruka na jednom od transparenata sa ovoga skupa, jer ono što se desilo u Zagrebu se vrlo lako može desiti i u Sarajevu. Zbog toga je bilo važno da se pošalju poruke podrške i da se poruči da nećemo okretati leđa homofobnim napadima koji su definitivno zločini iz mržnje.

Ispred poljske ambasade, 3. oktobra 2016, aktivisti_kinje SOC-a su protestovali_e sa neformalnom grupom građana_ki, tako se pridružujući mnogim evropskim gradovima gdje su organizovani protesti u znak podrške ženama u Poljskoj. Obučeni_e u crno, grupa je poslala jasnu poruku da je protiv oduzimanja prava Poljakinjama da donose odluke o svome tijelu, što je direktan napad na njihovu tjelesnu autonomiju i slobodu. Razlog za “Crni protest” bila je inicijativa za kriminalizaciju abortusa u Poljskoj, koja bi pobačaj učinila legalno nemogućim, osim u situaciji kada je život majke u opasnosti. Zahvaljujući prije svega ženama u Poljskoj, ali i protestima podrške u mnogim evropskim gradovima, pa i u Sarajevu, ovaj zakon nije usvojen.

Uličnim akcijama, te okupljanjima poput ovih, kada je potrebno stati rame uz rame sa ženama u Poljskoj ili iskazati solidarnost sa LGBTI zajednicom u Hrvatskoj, posljednjih deset godina SOC je pokazivao da je protiv kršenja ljudskih prava, bez obzira gdje se ono dešavalo. Deset godina borbe za jednaka prava i jednak pristup pravima za sve u Bosni i Hercegovini ne bi bilo moguće ostvariti bez aktivista i aktivistkinja, partnerskih organizacija te prijatelja i prijateljica zajednice, kojima Sarajevski otvoreni centar upućuje veliku zahvalnost. Skupa s njima, ostajemo na ulici, gdje se vode naše najglasnije borbe!