CRNA HRONIKA

Prepreke i problemi

U deset godina postojanja SOC-a stalo je mnogo prijateljstava, partnerstava, rada i uspjeha, ali i negativnih iskustava iz kojih smo učili_e i rasli_e. Sve to nas je učinilo organizacijom i timom kakvi danas jesmo i podstaknulo nas da se borimo za ljudska prava LGBTI osoba i žena i za ravnopravniju BiH

Piše: Vladana Vasić

 

Nasilje nad LGBTI osobama (ni)je kažnjivo

Prvog februara 2014. godine grupa od 14 maskiranih muškaraca nasilno je upala u Art kino Kriterion u Sarajevu te napala prisutne na diskusiji tokom festivala Merlinka, što je rezultiralo lakšim povredama tri osobe i teškim psihološkim posljedicama na sve prisutne. Iako je okupljanje bilo prijavljeno 20 dana unaprijed, policija nije bila prisutna da na vrijeme spriječi napad. Sarajevski otvoreni centar podnio je dvije krivične prijave Tužilaštvu Kantona Sarajevo, kao i prijavu unutrašnjoj kontroli Ministarstva unutrašnjih poslova Kantona Sarajevo. Međutim, ni tri godine nakon napada još uvijek nije podignuta optužnica protiv odgovornih osoba. U novembru 2016, SOC je podnio apelaciju Ustavnom sudu BiH zbog kršenja prava na slobodu okupljanja.

Dvije godine kasnije, u Art kinu Kriterion desio se novi napad, 4. marta 2016. godine, kada su četiri mladića upala u kafić, vrijeđala, gađala prisutne flašama, pepeljarama i čašama, te prijetila da će spaliti kafić jer tu izlaze LGBTI osobe. Povrijeđene su dvije osobe. Ni ovaj slučaj godinu dana nakon napada nije procesuiran, a policija još uvijek vrši istragu bez ikakvih konkretnih rezultata.

Homofobija i transfobija nisu strane ni u obrazovnim institucijama. Naime, u martu 2016. godine je Haris Zahiragić, tadašnji predsjednik Studentskog parlamenta Univerziteta u Sarajevu, prvo preko društvenih mreža, a zatim i u medijima iznosio diskriminirajuće stavove o LGBTI osobama, koristeći pri tome govor mržnje i pozivajući na “liječenje” i “obilježavanje” LGBTI osoba. SOC je ovaj slučaj prijavio Skupštini Studentskog parlamenta, Etičkom komitetu, Senatu i rektoru Univerziteta u Sarajevu, tražeći da se ove institucije ograde od ovih stavova. Osim načelnih osuda, Senat ni na kakav drugi način nije reagovao na homofobni istup i ponašanje predsjednika Studentskog parlamenta Univerziteta u Sarajevu.

Homofobno i transfobno međuvršnjačko nasilje također predstavlja kontinuiran problem, naročito u posljednje tri godine, a iako su takvi slučajevi prijavljivani nadležnim ministarstvima unutrašnjih poslova i centrima za socijalni rad, i dalje je evidentan nedostatak konkretnog institucionalnog plana za suzbijanje međuvršnjačkog nasilja i razvijanje inkluzivne i tolerantne obrazovne sredine.

Ravnopravnost spolova (ni)je 50%

Nakon opštih izbora 2014. godine, prilikom formiranja Vijeća ministara BiH te entitetskih i kantonalnih vlada, ponovo su prekršeni kako međunarodni standardi definisani od strane CEDAW komiteta UN-a i od strane Vijeća Evrope, tako i odredbe iz Zakona o ravnopravnosti spolova u BiH, koje predviđaju ravnopravnu zastupljenost žena i muškaraca u izvršnoj vlasti sa najmanje 40% manje zastupljenog spola. Primjera radi, Vijeće ministara BiH imenovalo je dvije ministrice naspram sedam ministara, dok u vladama Zeničko-dobojskog i Hercegovačko-neretvanskog kantona nije imenovana niti jedna ministrica na mandat od 2014. do 2018. godine.

Da bi se spriječila ova kršenja i da bi se osiguralo da na državnom nivou bude 40% ministrica, Sarajevski otvoreni centar i Agencija za ravnopravnost spolova BiH potakli su Komisiju za ostvarivanje ravnopravnosti spolova Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine BiH da 2015. godine predloži izmjene Zakona o Vijeću ministara BiH kojima je bilo predviđeno da se Vijeće ministara ne može ni imenovati ukoliko ta kvota nije ispoštovana. Ovaj prijedlog je prošao prvo čitanje, ali nije usvojen.

Ni u zakonodavnoj vlasti nakon opštih izbora 2014. godine nije došlo do povećanja broja žena – bilo ih je ukupno 19,90% na svim nivoima vlasti. U 2015. je SOC predlagao da se u Zakon o izmjenama i dopunama Izbornog zakona BiH uključi i obaveza da stranke osiguraju jednak broj žena i muškaraca (50% oba spola) na kandidatskim listama, uz naizmjenično redanje kandidata i kandidatkinja, da bi se povećao broj žena u parlamentima i skupštinama. Komisija za ostvarivanje ravnopravnosti spolova Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine BiH prihvatila je ovaj prijedlog i uputila zakon u proceduru. Međutim, on nije prošao ni prvo čitanje.

LGBTI osobe (ne)će marširati

Sarajevski otvoreni centar je 30. marta 2017. prijavio Ministarstvu unutrašnjih poslova Kantona Sarajevo održavanje protestnog marša za 13. maj, povodom Međunarodnog dana borbe protiv homo, bi i transfobije, čiji cilj je bio podizanje svijesti javnosti o nedopustivosti nasilja nad LGBTI osobama. Kako je marš planiran na dionici ceste kojom ide saobraćaj, od Vječne vatre do Parlamentarne skupštine BiH u Sarajevu, 11. aprila zatražena je i saglasnost Ministarstva saobraćaja Kantona Sarajevo. Rok za traženje ove saglasnosti, prema Zakonu o osnovama bezbjednosti na putevima u BiH, iznosi 15 dana prije održavanja događaja. Prema Zakonu o javnom okupljanju u Kantonu Sarajevo, rok za prijavu događaja je sedam dana prije održavanja i tada, ukoliko se događaj odvija na cesti kojom ide saobraćaj, mora biti priložena saglasnost Ministarstva saobraćaja KS.

Od 4. do 11. maja članice Sarajevskog otvorenog centra telefonski su komunicirale s predstavnikom Ministarstva saobraćaja KS i primale oprečne informacije, a Ministarstvo se nije službeno oglašavalo. Bez rješenja Ministarstva saobraćaja KS, kada je bilo razumno zaključiti da se skup, u koji su već uloženi trud i sredstva, neće moći adekvatno organizovati i pripremiti prema zakonu, 11. maja 2017. godine, 48 sati pred sam događaj, na planiranom posljednjem sastanku s policijom povodom organizacije protestnog marša, članice SOC-a su zakazale protestno okupljanje pred zgradom Vlade Kantona Sarajevo. Rješenje Ministarstva saobraćaja KS stiglo je 11. maja 2017. u 16:08, što je bilo prekasno za izvršavanje daljih koraka kako bi se marš organizovao i održao, te prekasno da se ispoštuje zakonska obaveza da SOC kao organizator javnost najkasnije 48 sati unaprijed obavijesti o promjeni režima saobraćaja putem medija. Rješenje je stiglo pet sati nakon press-konferencije na kojoj su članice SOC-a javnost upoznale s otkazivanjem marša zbog administrativne šutnje Ministarstva saobraćaja KS, objasnile da se radi o kršenju slobode okupljanja, i najavile novi protestni skup.

SOC je podnio žalbu zbog kršenja slobode okupljanja Instituciji ombudsmena za ljudska prava BiH, koja je donijela preporuku u kojoj potvrđuje da je Ministarstvo saobraćaja KS prekršilo pravo na slobodu mirnog okupljanja tako što je svojom pasivnošću i šutnjom administracije onemogućilo održavanje protestnog marša protiv nasilja nad LGBTI osobama. U argumentaciji Ombudsmena je, između ostalog, istaknuto da okupljanja javnog karaktera iziskuju iznalaženje mnogih praktičnih rješenja, zbog čega su potrebni makar minimalni dogovori predstavnika_ca organizatora sa vlastima u pogledu vremena, lokacije, režima saobraćaja i drugih faktora.